Izgradnja nove gimnazije je društveni i kulturološki debakl

Izgradnja nove gimnazije na položaju za tu zgodu uništenog Atletskog stadiona može poslužiti kao ogledni primjer do koje mjere smo degradirali životni okoliš. U tom reviru izniknule su tri zgradurine, uz još neizgrađenu gimnazijsku sportsku dvoranu, sa posljedicom uništavanja najvrednijeg dijela Požege, društvenom, crkvenom i privatnom izgradnjom. Ovom prvom izgradnjom gimnazije, devastacijom, oduzet je životni prostor ponajprije djeci koja tu pohađaju školu, što je za svaku osudu. Sav taj prostor bivšeg stadiona, dječjeg igrališta, crkvenog vrta sa srednjovjekovnim gradskim zidom i Starog grada trebalo je zadržati u prostoru u prvotnom stanju, što bi i neprosvijećeni učinili, te urbanistički i uređajno uvezati u jednu cjelinu kojoj tada ni zagrebački Zrinjevac ne bi mogao parirati. Taj predio je mogao biti turistička atrakcija ( brdo -Tvrđa, pa usred grada i td.). 

Konzervirana Konzervatorska studija

Uz navođenje ovoga primjera treba reći da unutar cijelog zaštićenog gradskog sklopa cvjetaju devastacijski zahvati na način da se građevinski zahvati rade u potpunoj suprotnosti sa stručnim zahtjevima iz postojeće u javnosti malo poznate "Konzervatorske studije povijesne jezgre" izrađene 94/95 g. ispred Instituta povijesti i umjetnosti iz Zagreba, autora Z. Uzelca i D. Stepinca, te se izgrađuju elitni stambeni, pretežito poslovni prostori uvećanih gabarita, umjesto niskih prizemnica koje se ruše, za koje se u ovoj Studiji navodi da su "ambijentalne" i da ih treba zadržati u prostoru sa smjernicama njihovog uređenja i td. Studija se samo striktno primjenjuje kada trebaju, osiromašeni vlasnici kuća unutar tog pojasa napraviti manje zahvate, primjerice na kapiji, bojanju fasade, olucima i td.
Treba reći da Konzervatorski odjel u Požegi u dijelu koji se odnosi na građevinsko-urbanističku zaštitu povijesne jezgre Požege nije položio ispit i to još od njegovog konstituiranja kao samostalne službe. Već tada je taj prostor bio "okupiran" od strane raznobojne političke muteži i njihovih klijenata, imatelja kapitala manje zadobivenog poštenim radom i poslovanjem, kapitalom dvojbenog porijekla i onoga iz pretvorbene pljačke. Tim prostorom ovladali su različiti lobiji zahvaljujući političkoj i institucionalnoj inertnosti da se urbanističko-građevinskom vandalizmu u povijesnoj jezgri Požege stane na kraj. Taj važni segment društvenog života i kulture je područje najveće muljaže i korumpiranosti. Treba reći da bez šire društvene podrške, ponajprije one političke, Konzervatorski odjel u Požegi objektivno nije mogao sam uvesti red u to područje, mada je to područje njegovih ingerencija, pa da je i na toj crti nešto ozbiljnije pokušao učiniti. Da bi se stvari pokrenule u pozitivnom pravcu mora se stvoriti takvo političko i društveno okruženje koje će ovoj ustanovi omogućiti takav rad u toj branši, u kojoj će se poštovati struka i propisi a da se pri tome ljudi ne moraju bojati za svoju egzistencijalnu opstojnost. Nova politička vlast u Požegi, za razliku od bivših garnitura koje su najodgovornije za takovo stanje, mora osigurati i pokazati da ima sluha, te da joj je stalo da se zaustavi daljnja devastacija grada.
Dakle, nema se nikakva kontrola u najvitalnijem i najvrjednijem dijelu grada koji se uzduž i poprijeko može prehodati za 10-tak minuta. Grad Požega preko svog organa koji je ranije nosio naziv "Upravni odjel za gospodarenjem prostorom i poduzetništvo" morao je, isto tako, voditi brigu "za gospodarenjem prostorom", što nije zamijećeno. U nazivu ovoga organa vidimo da je on, pored navedenoga, morao voditi brigu i o "poduzetništvu". Ta briga je vođena na način da je industrijska zona pretvorena u trgovačku a nedavno nas novi gradonačelnik Požege izvještava da Grad Požega nema ni jednom metra zemljišta rezerviranog za poduzetništvo. Tek nedavne izmjene prostornog plana to će omogućiti za budući razvoj.

Branko Matić dipl. ing.