Evo nedavno ste završili svoje školovanje u Zagrebu, završili ste diplomski studij Fotografije na zagrebačkoj akademiji i postali magistar fotografije. Iz Požege ste otišli prije četrnaest godina, pa se malo predstavite Požežanima.
- Zapravo mi je ostala obrana diplomskih radova, kako teorijskog, tako i diplomskog fotografskog projekta, a ona će se održati tijekom lipnja. Rođen sam u Požegi 1982. godine, a nakon završene gimnazije odlazim na studij u Zagreb. Upisujem Pravni fakultet i tamo sam dogurao do treće godine studija, ali splet okolnosti i motivacija prema onome što stvarno želim, dovode me na Akademiju dramske umjetnosti 2008. godine. Prošao sam 2 kruga selekcije na prijemnom ispitu za studij Fotografskog i filmskog snimanja na Akademiji, te sam bio jedan od 11 upisanih. Nakon završenog preddiplomskog studija, među pet studenata upisujem i diplomski studij Fotografije na istoj Akademiji.
Uz studiranje svoje radove ste i izlagali na izložbama i osvajali nagrade?
- Izlagao sam na tri samostalne i više skupnih izložbi, a izdvojio bi Galeriju ULUPUH u Zagrebu, Muzej za umjetnost i obrt iz Zagreba, Muzej moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, Galerija Knežev dvor na Rabu, Muzej grada Zagreba, te Multimedijski centar u Rovinju.
2013. sam u selekciji za T-HT nagradu, gdje se izlaže relevantni presjek hrvatske suvremene umjetnosti i izlažem u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Iste godine izlažem i u sklopu NEU/NOW festivala u Amsterdamu, u konkurenciji 47 zemalja koje obuhvaća European League of Institutes of the Arts (ELIA). Godinu zaključujem s izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu u sklopu izložbe Lijepa naša domovino.
2014. sam u selekciji žirija Japan Media Arts Festival i moj rad je prikazan u The National Art Center u Tokiju u veljači ove godine.
U sklopu studentskog natječaja Young Creative Chevrolet, osvajam nagrade 2010. godine (europsko treće mjesto u Parizu), te još tri nagrade 2011. i 2012. na istom natječaju.
Također, dvije serije mojih fotografija uvrštene su u stalni fundus Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt.
Nedavno ste u Zagrebu imali i svoju samostalnu izložbu?
- Povodom ciklusa „Oni dolaze...“ u kojem se u Galeriji SC u Zagrebu predstavljaju mladi umjetnici, održana je i moja samostalna izložba fotografija naslova „Kulisa“.
Projekt Kulisu sam radio kroz period od dvije godine i vjerojatno me dio građana Požege uočio negdje u prostoru grada s fotoaparatom i stativom. Naime, u toj seriji fotografija upravo je prostor rodnog grada tema mog istraživanja.
Svakim dolaskom u Požegu primijetio bi kako se grad mijenja, najviše na periferiji (izgradnjom autopraonica, trgovačkih centara, benzinskih pumpi), a što su sve uslužni, ali i privatni prostori neke kompanije. Centar grada time lagano gubi bitku s periferijom i život se postepeno seli na rubove grada.
Kako ste izrazili fotografijom taj proces mijenjanja grada?
- Može se reći da sam fotografski mapirao Požegu, počevši od jasnih transformacija perifernih dijelova grada, pa sve do strogog centra, obuhvaćajući prostore odvijanja socijalnih odnosa, odnosno žarišne točke grada. Zanimljivo je promatrati i „borbu“ javnog i privatnog prostora, te reakcije stanovništva na novonastalu podjelu funkcija prostora.
Ono što je značajno za projekt, su i reakcije ljudi koji nisu rodom iz Požege, ali koji na mojim fotografijama prepoznaju neki drugi grad, ili svoj grad. Požega time postaje model grada, a to jasno govori i kako je arhitektura s periferije unificiranog izgleda i kako se pogledom na fotografiju trgovačkog centra teško može odrediti u kojem smo gradu.
Požežanima priređujete jednu izložbu ovog ljeta?
- U sklopu Požeškog kulturnog ljeta domaćoj publici bit će prikazana spomenuta serija fotografija, a otvorenje je 4. srpnja u Gradskom muzeju Požega.
Kako se osjećate sada na samom kraju studiranja i što će biti vaša preokupacija u daljem životu nakon Akademije?
- Akademija mi je pružala značajan okvir, ali i nametala određenu disciplinu, te kreativno okruženje gdje smo unutar grupe motivirali jedni druge u kreativnom procesu. Želim ponovo stvoriti takve uvjete rada kroz povezivanje sa umjetnicima iz inozemstva, ali i osobnu mobilnost u obliku umjetničkih rezidencija, gdje se nastavlja moje „obrazovanje“, ali ne u striktno formalnoj kategoriji.
Potrebno je mnogo vještine, ali pomalo i sreće da uspijem zadržati ravnotežu između rada na vlastitim projektima (kao što je Kulisa) i onog komercijalnog od kojeg živim. S jedne strane cilj mi je raditi na projektima koji imaju određenu društvenu odgovornost i prikazuju transformacije prostora i kako one utječu na kvalitetu života svakog stanovnika grada. Bitno je i da određene institucije (grad, ministarstvo) prepoznaju važnost takvih projekata i daju određenu potporu njihovom nastanku. Umjetnost ne donosi profit, ali igra važnu ulogu u percepciji jednog društva kao zrelog, te u izgradnji kulturnog identiteta.
