KONJI SU PONOS SLAVONACA, A DOK JE SLAVONACA BIT ĆE I STARIH OBIČAJA

BUK – U Požeškoj dolini dosta je onih koji su se pravoj, snježnoj zimi itekako obradovali. Među njima prednjače članovi konjogojske udruge 'Valis Aurea' koji su u starim šumama hrasta na obroncima Krndije s radošću oživjeli duh prošlih vremena i nadasve – slikovitih slavonskih tradicija vezanih uz ovo godišnje doba. A tu je uloga konja nezamjenjiva pa ljubav prema ovoj plemenitoj životinji za Branka Milosavljevića iz Sulkovaca nema alternative.

- U slavonskim selima sve se nekada radilo s konjima. Još kao dječak pomagao sam ocu u polju, šumi, a konji, uglavnom lipicanci i 'teškaši', tu su bili nezamjenjivi. Ljubav prema njima ostala je u meni do danas i važno je da udruga kroz njegovanje starih tradicija i običaja, održi određeni broj konja u ovom našem kraju - kaže ovaj konjogojac. Dok u 'snježnoj' šumi sve pršti pod kopitima konja upregnutih u stare, originalne, drvene saonice, s lakoćom nose teret drva na njima. Upravo tako se, i to sve do unatrag gotovo pola stoljeća, prikupljalo ogrjevno drvo za ledenih zimskih dana na selu.

- Bilo je to jako slikovito. To je i razlogom što ovaj običaj naših 'starih' želimo oteti zaboravu i sačuvati za mlađe naraštaje kao dio naše autentične baštine. Želimo od toga napraviti i svojevrsnu ruralnu, turističku atrakciju i idućih godina radit ćemo na tome - dodaje Antun Bello, jedan od uzgajivača konja iz pleterničkog kraja. Da lijepa tradicija ima budućnost, potvrđuje i dvadesetogodišnji Stjepan Leist iz Buka, mladi vlasnik konja i saonica.

Konji su kaže, ponos svakog Slavonca, a ljubav prema njima prenosila se u njegovoj obitelji naraštajima. Zato poručuje – dok je Slavonaca bit će i starih običaja… (SN)