RAZGOVOR POVODOM OBILJEŽAVANJA MEĐUNARODNOG DANA ŽENA: MIRELA MEZAK STASTNY, USPJEŠNA ŽENA, MAJKA I DOMAĆICA, PREDAVAČ NA VELEUČILIŠTU, DOKTOR ZNANOSTI, AUTOR ZNANSTVENIH RADOVA -
OD PRVOG RAZREDA DO DANAS KNJIGA MI JE UVIJEK U RUKAMA
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena razgovarali smo s jednom uspješnom ženom s područja naše županije, Mirelom Mezak Stastny, 32-godišnjom majkom dvoje djece, domaćicom koja brine za obitelj i kuću, predavačicom na Veleučilištu u Požegi, jednom od mlađih doktora znanosti, autorice znanstvenih radova, aktivnoj u mjesnom kulturno umjetničkom društvu, bavi se i sportom, želi trčati maraton.
Puno ste toga postigli s relativno malo godina, kako?
- Pa samo velikom upornošću i radom, uporna sam i kad si zacrtam neki cilj moram ga ostvariti, a naučila sam da to mogu samo radom. Sa knjigom drugujem od prvog razreda osnovne škole koju sam pohađala u Područnoj školi u Ratkovici, jer sam rođena u Komorici, zapravo u požeškoj bolnici, ali smo živjeli u Komorici, nastavila u osnovnoj školi u Pleternici, požeškoj Gimnaziji, Pravnom fakultetu u Osijeku, poslijediplomskom studiju u Osijeku, položila pravosudni ispit u Zagrebu, pa do prošle godine kada sam doktorirala sa temom „Regulatorni sustav genetski modificiranih organizama u Europskoj uniji“ na Pravnom fakultetu u Osijeku sa navršenom 31. godinom. Cijelo vrijeme knjiga u ruci, pa mi je sada kada nemam nekih obveza u školovanju malo i nedostaje. Sve dok je to išlo nekim slijedom nije mi bilo teško, išlo je jedno za drugim, naučila sam tako. Imam svoj ritam, malo spavam, pa sam već od dva-tri sata u noći spremna za učenje.
Za to treba stvarno velika upornost, kako da niste nikada posustali?
- Bilo je i teških trenutaka, posebno kad je došla obitelj, djeca. Sa prvim djetetom je bilo zdravstvenih problema u početku pa sam s njime bila dok je trajalo liječenje po bolnicama. Poslije svaki dan sam iz Grabarja vozila djecu u Komoricu mami na čuvanje, pa na posao u Požegu, poslije posla po djecu, uvijek skoro dva sata u automobilu. Poslije posla često sam odlazila u Osijek na predavanja. Puno sati u vožnji, puno sam provela na cesti, puno kilometara prešla, ali nisam posustajala, knjiga je uvijek bila uz mene. Poslije svega kod kuće učenje i rad na pripremi ispita. Obitelj mi je uvijek davala veliku potporu. No iscrpilo me je to sve i sad nadolazim.
Rođeni ste u ovom kraju, tu ste i postigli sve, među mlađima ste stekli titulu doktora znanosti, a ostali ste raditi u svom kraju, gdje se vidite u budućnosti?
- Vidim se opet ovdje, sada u malom selu Grabarju gdje sam se udala, gdje imam obitelj, sina od 6 i kćerku od 4 godine, supruga koji ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i bavi se poljoprivrednom proizvodnjom, radim u Požegi na Veleučilištu, ne bih išla u velike sredine, jer ovdje imam sve i svoje zadovoljstvo. Mogu raditi u svom vrtu, mogu raditi znanstvene radove, objavljivati ih u velikim sredinama jer to je danas moguće, želim raditi na projektima koje financira Europska unija, za svoju sredinu, za naš OPG, za Veleučilište. To me sad zanima, kad se manje družim sa knjigom. Već sam išla i na neke seminare i predavanja o projektnim procesima. S ulaskom u Europu sve to dolazi k nama i iz male sredine se mogu raditi veliki projekti. To je novi izazov koji će me ispuniti i okupirati u budućnosti.
Hoćete se sada više posvetiti i kakvom hobiju, sport vas je uvijek privlačio?
- Da sad imam više vremena, a pošto sam u navici radoholičar moram nešto raditi. I dalje učim želim apsorbirati što više znanja, no sad nema onog takmičenja, nema onog da moraš učiti zbog neke ocjene, zbog nekog ispita. Sad učim samo za sebe. Uključila sam se u KUD Poljadija u Grabarju i sad ću se i tamo moći više aktivirati, naučiti raditi zlatovez, možda, i to mi se sviđa. U srednjoj školi sam se više bavila sportom, igrala rukomet, tome ću se malo posvetiti više. Osniva se ženska rukometna ekipa u Pleternici pa ću se malo više uključiti, ali više me privlači trčanje, kros i duge staze. I sada ja često trčim kros, kroz prirodu desetak kilometara, a malo više ću se početi pripremati za duga trčanja, maraton. Željela bih ići trčati bečki maraton, no moram prije početi sa ovim lokalnim. Mislim da bi tu mogla biti dobra jer tu se isto traži upornost i velika volja. Bavit ću se i društvenim radom, da, ali ostat ću u ovoj sredini.