Prikazujem sadržaj po oznakama: požeški biskup

POŽEŠKA BISKUPIJA OBILJEŽAVA 20. GODINA SVOG UTEMELJENJA -

POŽEGA - U pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres u Dvorani Bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom domu u Požegi održana je konferencija za medije na kojoj je sudjelovao i požeški biskup Antun Škvorčević. Konferenciju je vodio Marijan Pavelić, povjerenik za medije Požeške biskupije, a pored biskupa govorili su Ivica Žuljević i Krunoslav Siroglavić.

Požeški biskup Antun je istaknuo kako katolici „nemaju nečega većega od euharistijskog slavlja u kojem sam Isus Krist, pobjednik nad smrću, snagom svoga Duha uprisutnjuje svoju žrtvu tijela položenog i krvi prolivene na križu. Taj Isusov „za nas“ je nepotrošiv, nastavio je biskup, te Crkva od njega živi, oko njega se okuplja, te se u euharistiji očituje i ostvaruje.“

Nakon ovih uvodnih riječi mons. Škvorčević je istaknuo važnost euharistijskog kongresa i pojednostavnio nazočnima njegovo značenje te rekao kako je Euharistijski kongres velika biskupijska misa u Požegi na kojoj će sudjelovati predstavnici svih naših župa, od Virovitice do Našica, od Lipovljana do Broda. Na tome velikom euharistijskom slavlju naše Biskupije podsjetit ćemo se da su župe euharistijske zajednice ugrađene u mjesnu Crkvu, Požešku biskupiju u kojoj ostvaruju svoju pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

- Na Biskupijski euharistijski kongres okupljaju se vjernici naše Biskupije, a oni pozivaju i druge da im se pridruže kako bi im posvjedočili da mi živimo euharistijsko zajedništvo u svojoj Biskupiji u povezanosti s drugim biskupijama i općom Crkvom, kazao je biskup. Osobito nam je drago da naš Euharistijski kongres predvodi kardinal Stanisław Dziwisz koji je za cijele papinske službe bio tajnik Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije. On će u toj važnoj prigodi biti poveznica sa svim onim što je papa Ivan Pavao II. učinio za našu Biskupiju: kad ju je utemeljio, dao nam za zaštitnika sv. Lovru, okrunio lik Gospe Voćinske i upućivao poticaje prilikom hodočašća i drugih prigoda. Uz kardinala će bit određeni broj biskupa iz inozemstva: Mađarske, Španjolske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske - istaknuo je biskup Škvorčević.

O programu prvoga dana Kongresa 23. rujna, koji je namijenjen prvenstveno mladima, a potom i drugim vjernicima, govorio je katedralni kapelan Krunoslav Siroglavić. - Nakon svečanosti otvorenja Kongresa u 18,30 sati ispred Crkve sv. Lovre vjernici će se procesijom uputiti prema Katedrali gdje će u prisutnosti brojnih biskupa i svećenika sudjelovati u večernjim hvala. Potom će na Trgu sv. Terezije ispred Katedrale započet povijesno-scenski program u kojem će učenici Katoličke gimnazije i drugi mladi kroz glumu, pjesmu, ples i recitacije predstaviti 20-godišnju povijest Požeške biskupije. Nakon toga započinje glazbeno-duhovni program ili koncert duhovne glazbe pod nazivom „Otvorite vrata Kristu“ u kojem će po prvi puta nastupiti Biskupijski zbor mladih i desetak solista koji će izvoditi najpopularniju glazbu hrvatske duhovne scene. O ponoći će započeti euharistijsko klanjanje mladih u Katedrali u kojem će se do jutra izmjenjivati predstavnici mladih raspoređeni prema biskupijskim dekanatima.

Središnje euharistijsko slavlje s procesijom 24. rujna predstavio je prepošt Stolnoga kaptola i katedralni župnik Ivica Žuljević. Naglasio je kako će na kongresnom slavlju sudjelovati predstavnici svih razina vjernika iz svake župe Požeške biskupije: liturgijski službenici, ministranti, lektori i pjevači, potom članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, članovi Djela za duhovna zvanja, molitvenih zajednica, udruga i pokreta, obitelji s brojnom djecom, ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, učenici i djelatnici katoličkih škola, vjernici u građanskim udrugama, kulturno-umjetničkim društvima, hrvatskoj vojsci i policiji, vatrogascima i drugim javnim službama.

Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska

POŽEŠKI BISKUP MSGR. ANTUN ŠKVORČEVIĆ UZ REDOVNO DRUŽENJE S MEDIJIMA UPUTIO I PORUKU ZA USKRS 2017. -

Pozdravom koji je Isus na dan uskrsnuća uputio svojim učenicima i riječima našega biskupijskog gesla od srca vam čestitam Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije u pripravi za naš Treći euharistijski kongres - istakao je požeški biskup msgr. Antun Škvorčević, na redovnom druženju s djelatnicima medija s područja biskupije, te uputio svoju poruku za Uskrs 2017. godine. Biskup Škvorčević se dotakao i nezaobilazne teme ovih dana, a to su Agrokorovi problemi i spas smrtno ugroženog čovjeka. - Zacijelo ste tijekom minulih korizmenih dana, uz redovite poslove i nastojanja oko duhovne obnove, pratili zbivanja povezana s hrvatskom tvrtkom Agrokor. Financijski problemi doveli su u pitanje njezin opstanak. Tisuće radnika žive u strahu da će ostati bez radnoga mjesta i biti osuđeni na materijalnu bijedu. Hrvatska Vlada, banke, drugi vjerovnici i dobavljači grčevito traže mogućnost spasa spomenute tvrtke. Ima nade da će u tom uspjeti! Mnoge ugroze koje susrećemo u svom životu uspijevamo riješiti našim ljudskim sredstvima, ali ostajemo posvema nemoćni pred najtežom propašću koja nam prijeti: Pred zlom i smrću. Za to naše stanje postoji Božji odgovor koji je sv. Pavao opisao jednostavnom tvrdnjom: „Jedan za sve umrije“ (2 Kor 5,14) - Isus Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom. Apostol nas uvjerava da je njegova smrt put kojim je Bog ušao u naše smrtno stanje svojom ljubavlju, jedino moćnom pobjednički se suprotstaviti Zlome koji želi upropastiti naš život. Snaga je toga Božjeg djela u tome što je Isus umro za nas – rekao je biskup Škvorčević.

- Kako možemo postati dionicima toga Isusova djela usred svakodnevnog iskustva smrtne ugroženosti našega tijela, i ranjenosti našega duha zlom? Poučava nas Apostol: Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, pa ako umrijesmo s njime, vjerujemo da ćemo s njime i živjeti. Kao što Krist slavom Očevom uskrsnu od mrtvih, i mi tkao hodimo u novosti života (usp. Rim 6,3.6). Krštenje je najveći događaj u kojem je sam Isus Krist snagom svoga Duha ušao u našu smrtnost da bi nas očistio od rane grijeha i darovao besmrtnost. Crkva kao brižna majka i ove nas je korizme poticala da pokorom, molitvom, slušanjem Božje riječi, vršenjem djela milosrđa i sudjelovanjem u svetim otajstvima obnovimo ono što je u sakramentu krštenja Isus na nama ostvario, da od gubitnika zbog grijeha i ranjenosti na smrt postanemo s njime pobjednici. Obnovom krsnih obećanja u uskrsnom bdijenju novim žarom posvjedočimo svoju punu pripadnost Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj. Na Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije to ima osobito značenje, jer mi u svojoj mjesnoj Crkvi ostvarujemo pripadnost Isusu Kristu, na koju nas trajno podsjeća geslo: „Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja“. 

Uskrsna nada u svakodnevnom životu
Gospodin Isus, pobjednik nad smrću, svojom euharistijskom prisutnošću neprevarljiva je nada da nećemo ostati žrtvama zla niti zarobljenicima smrti. Po vama, draga braćo i sestre, koji mu vjerujete i nastojite se hraniti kruhom života, Hrvatska je zemlja njegovih besmrtnih nada. Isus Krist pobjeđuje u našoj domovini kad supružnici u euharistijskom »za nas« trajno pronalaze snagu za svoj bračni »jedno za drugoga«, svjesni da živjeti jedan protiv drugoga znači gubitništvo. Oni u Isusovoj žrtvi ljubavi otkrivaju smisao svoje žrtvu koju dragovoljno prihvaćaju, opredjeljujući se za rađanje potomstva i ulažući sebe u odgoj vlastite djece. Slično se zbiva kad stariji u slavljenju euharistije traže lijek svojim nemoćima, poteškoćama i osami. Mladi ljudi postaju našom hrvatskom nadom kad unatoč tome što bi mogli otići u inozemstvo u potrazi za boljim materijalnim životom, svjedoče da za njih postoje veće vrijednosti od toga, te svoje energije ulažu u nastojanje oko društvenih promjena kod nas i stvaranja uvjeta za bolji život u svojoj domovini. Hrvatske nade svjedoče i svi drugi koji ne idu za lagodnim, ugodnim i površnim životom, nego se po Isusovu primjeru na svim razinama, poput naših hrvatskih branitelja, znaju staviti na posljednje mjesto, služiti općem dobru, umirati kao pšenično zrno, da bi pobijedio život, sloboda i dostojanstvo.

Draga braćo i sestre! Molim Pobjednika nad smrću da vam kao učenicima u Emausu u svakom euharistijskom slavlju otvara oči vjere te ga u beznađima svijeta prepoznajete prisutnim na vašem putu kao istinsku nadu i smisao. „Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja“!

Radujem se našem zajedništvu u Požegi na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu u nedjelju, 24. rujna 2017. te vas u uskrsnoj radosti sve od srca u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam - vaš biskup Antun.

Tekst/foto: Vladimir Protić

USKRSNA PORUKA POŽEŠKOG BISKUPA MSGR. ANTUNA ŠKVORČEVIĆA -

U svjetlu ovih snažnih Isusovih riječi svoju Uskrsnu poruku započeo je požeški biskup msgr. Antun Škvorčević te od srca čestitao Uskrs u godini Izvanrednog jubileja milosrđa. - Na biskupijskom hodočašću u Svetu zemlju minulog mjeseca veljače o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i Izvanrednog jubileja Milosrđa najdublje dojmove ostavila je na mene sveta misa u Bazilici svetoga groba. Slavili smo je 21. prošlog mjeseca nedaleko Kalvarije na mjestu gdje je bilo položeno Isusovo mrtvo tijelo i koje na svoj način svjedoči o Gospodinovu uskrsnuću. Želio bih ovog Uskrsa prenijeti vam ondje izrečene misli i podijeliti s vama osjećaje koje sam ponio sa spomenutog svetog mjesta te vas na taj način duhovno povezati s hodočašćem.

Nismo stvoreni za smrt

- Isusov grob je potresna zemaljska i svemirska točka na kojoj je Život pobijedio smrt. U našim pojedinačnim i obiteljskim iskustvima, kao i na društvenoj i najširoj svjetskoj razini, postoji duboko nezadovoljstvo sa stanjem u kojem se nalazimo. Naime, nekim nutarnjim osjetilom duha shvaćamo kako nismo stvoreni za ovaj svijet, podložan diktatu zla i zakonitostima smrti, koje ljudskim snagama ne možemo izbjeći. Smrt je jedna od najtežih i najizazovnijih činjenica našeg postojanja. Pred njom se nameće mučno i teško pitanje: zašto smo se pojavili u životu, ako bismo na kraju trebali skončati u ništavilu. Na granici života, pred smrću rijetko je tko ravnodušan, a nitko – od najjednostavnijih ljudi do znanstvenika i moćnika ove zemlje – ne zna što s tom stvarnošću treba započeti, jer ona izmiče našim mogućnostima razmišljanja i djelovanja. Tijekom povijesti čovječanstva jedino je Isus Krist nastupio božanskom jasnoćom s obzirom na tu činjenicu i prigodom smrti prijatelja Lazara ustvrdio: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Još je dodao: „Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11, 25-26). On je svojom riječju, cijelim svojim životom i djelovanjem posvjedočio izvanredno suveren pristup toj granici našeg postojanja. Sin Očev od vijeka, postavši čovjekom, preuzeo je na sebe smrt, oduzeo joj moć, ostvario konačni prodor na crti koja nas dijeli od života, unio u naša umiranja, i u našu osuđenost na smrt pobjedu života. To je Božja istina o nama u koju možemo ući samo vjerom.

Vjerom biti dionicima Božje pobjede nad smrću

- Novozavjetni izvještaji o Isusovu uskrsnuću poticaji su i pomoć našoj vjeri da se uputi u svijet Božje pobjede nad smrću te postanemo njezinim dionicima. Petar je u svom govoru poganinu Korneliju, koji naviještamo na svetkovinu Uskrsa, obrazložio događaj Isusove pobjede nad smrću. Okupljene je podsjetio na bjelodane činjenice što se sve s Isusom događalo, od Galileje do Judeje, od krštenja Ivanova, Isusova propovijedanja i djelovanja u snazi Duha, očitovane po ozdravljenjima bolesnih i oslobađanju od đavolske moći, do njegove osude na smrt, raspeća u Jeruzalemu i polaganja u grob. Sve navedene činjenice su povijesno provjerljive, postoje očevici koji ih mogu potvrditi. Petar je snažnim uvjerenjem ustvrdio o Isusu: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih“ (Dj 10, 40-41). To je apostolski prvak posvjedočio i u svim drugim svojim nastupima, pozivajući ljude da se vjerom, obraćenjem i krštenjem pridruže Isusu Kristu i postanu s njime pobjednici.

Svjedoci nadpovijesti u povijesti, nadspoznatljivog u spoznatljivom

- Činjenica Isusove smrti je ovozemni podatak, ali stvarnost uskrsnuća, pobjede nad smrću je nadpovijesnog značaja. Povijesne događaje možemo spoznati naravnim razumom, utvrditi znanstvenom metodom a uskrsnuću kao nadpovijesnom događaju koji se zbio u našoj povijesti, možemo pristupiti samo vjerom, i tim putem spoznati nadspoznatljivu stvarnost Kristovu te postati dionicima njegove punine života (usp. Ef 3,19). Petar ne donosi dokaze o uskrsnuću, ne raspravlja o tome kako ima ili nema uskrsnuće, nego tvrdi: „A mi smo svjedoci od Boga predodređeni“ (usp. Dj 10, 39.41; 2,32) da je on uskrsnuo. Naime, Uskrsli se pobrinuo očitovati svojim apostolima i nekim najbližim učenicima, među kojima i Mariji Magdaleni te ih uvjeriti da je živ. Na dan Pedesetnice snagom svoga Duha nije ih tek prosvijetlio da razumiju djelo Božje, nego ih je učinio dionicima Isusove pobjede nad smrću te Petar tvrdi „mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti“ (Dj 5,32). Od dana Pedesetnice pa do danas, oni koji su susreli Uskrsloga u snazi njegova Duha, spremni su položiti i živote za njega, svjedočeći da je on živ. Tako se ostvaruje Isusova riječ koju je uputio apostolima u trenutku svoga uzašašća na nebo: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeju i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Taj živi Pobjednik nad smrću u snazi svoga Duha okuplja zajednicu svjedoka, Crkvu na čelu s apostolskim zborom kojem je Petar glava, zajednicu koja je vidljivi znak njegove nevidljive prisutnosti, nerazoriva u svom trajanju po njegovu obećanju: „I evo, ja sam s Vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Crkva, prolazeći kroz progone svijeta, dijeli s njime nemoći i neuspjehe, ali ujedno trajno snažena Isusovom prisutnošću u moći Duha Svetoga korača u nadi prema dovršenju svega stvorenog kome je on po smrti i uskrsnuću postao Gospodarom.

Milosrđem i praštanjem prijeći iz smrti u život i svjedočiti Uskrsloga

- Braćo i sestre! Uskrsnuće Isusovo djelo je Božjeg milosrđa, njegove moći ljubavi koja praštanjem oslobađa od zla i smrti te tako uvodi u puninu života. Evanđelist Ivan je zabilježio da se Gospodin na sam dan svoga uskrsnuća ukazao učenicima da bi im darovao moć Duha Svetoga kojom će vršiti posebnu zadaću, opraštati grijehe i tako biti dionicima i služiteljima prijelaza iz smrti u život (usp. Iv 20, 22-23). Tijekom ovogodišnje korizme Izvanrednog jubileja milosrđa nastojali smo na župnim katehezama petkom pobliže upoznavati Božje milosrđe po učenju i svjedočenju sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije, koje na poseban način slavimo i primamo u sakramentu pomirenja. Ovih dana u neposrednoj pripravi za Uskrs po slavlju tog sakramenta u duhu obnove II. vatikanskog sabora povjerili smo Božjem milosrđu svoje ranjenosti grijehom i po svećeničkom služenju pomirili se s Bogom i s Crkvom. Na svoj način bili smo dionici tog dinamizma i svojim korizmenim hodočašćima u požešku Katedralu, hodočašćem u Svetu zemlju te djelima milosrđa koja smo ostvarivali. O značenju milosrđa za dostojanstvo ljudi u trenutačnom teškom stanju hrvatskog društva razmišljali smo na temelju korizmene poslanice slavonskih biskupa pod naslovom „Siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu“ te se zauzeli za djelovanje u duhu crkvenoga socijalnog nauka. Sve navedeno kao i neke druge inicijative trebale su poslužiti tome da se još snažnije pokrenemo kako bismo u svom životu bili „Milosrdni kao Otac“.

Pozivam vas, braćo i sestre, da ovog Uskrsa u Godini milosrđa svaki pojedinac u svim našim župama i svi zajedno obnovimo vjeru u Božje milosrđe koje nas u svetom krštenju „izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha“ (Kol 1,13-14). U skladu s Gospodinovim riječima da nije došao suditi svijet nego da se on spasi po njemu (usp. Iv 3,17), budimo u svijetu, suosjećajmo s čovjekom u njegovim mukama i tjeskobama, u siromaštvu i bolesti, promašajima i grijesima - na Isusov način. Neka uskrsli Krist osnaži sve one koji su u braku, sve članove naših obitelji i javne djelatnike da praštanjem i milosrđem pristupaju stanjima prouzročenima zlom i svađama, podjelama i sukobima, te tako u svakodnevici budu dionicima iskustva prijelaza iz smrti u život. U svim nevoljama života neka vam trajno bude na pameti Isusova riječ: „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33).

Tekst/foto: Vladimir Protić