NOVA KAMPANJA MARIJINIH OBROKA - MAJCI ZA LJUBAV -

Pandemija nam je donijela neku novu svakodnevicu. Fizička distanca sveprisutno je pravilo, a brojni su oni kojima najviše nedostaje utješni zagrljaj njihove mame. Neke su u drugim županijama ili zemljama, neke u bolnicama ili domovima za starije. Nikad teže dostupne, nikad udaljenije, ali nikad u srcu bliže.

Na njihov međunarodni Majčin dan, daljina ne smije biti problem. Ljubav treba nadići sve prepreke, pronaći njihove trenutne adrese i izmamiti osmjehe na lice. U tome Vam može pomoći zanimljiva kampanja "Majci za ljubav". Posebnom čestitkom podsjetite ih koliko ste zahvalni na svemu što su Vam pružile u djetinjstvu. Pokažite im kako njihovo postojanje ovaj svijet svakodnevno čini boljim mjestom.

U ime Vaše majke donirajte bolju budućnost gladnoj djeci i pošaljite joj personaliziranu darovnu čestitku kao znak pažnje povodom Majčinog dana. Izražavajući ljubav vlastitoj majci na njezin dan, činite to i za sve druge majke u potrebi. Koliko god daleko bile i s kakvim se god problemima borile. Zahvalite za sav trud, a u isto vrijeme pomozite misiji Marijinih obroka kako bi doprli do još više gladne djece koja čekaju svoj obrok. 

Majci za ljubav pomognite Marijinim obrocima, humanitarnoj organizaciji koja u najsiromašnijim zajednicama svijeta gladnoj djeci osigurava svakodnevni obrok na mjestu obrazovanja. Posvetite ovu čestitku borbi afričkih majki i pružite ruku njihovoj djeci, koja su, uslijed ove pandemije suočena i s nedostatkom osnovnih sredstava za život, suočena s gladi i siromaštvom.

Čudesan rad majki, od podupirateljica do volonterki koje u zemljama djelovanja pripremaju obroke svakog školskog dana, u samom je srcu misije Marijinih obroka. Pokažite još jednom koliko dobra može proizaći iz ljubavi majke i zahvalnog djeteta i svoju darovnu čestitku potražite na službenoj stranici Marijinih obroka https://www.marysmeals.hr/majci.

Personalizirane čestitke tu su i za sve ostale prigode: rođendan, diploma, sveta potvrda, pričest, vjenčanje, rođenje, kartice sjećanja, a možete ih naručiti na 015509250 ili sve informacije pronaći na

https://www.marysmeals.hr/ukljucite-se/rodendanska-cestitka/.

Prosječan trošak prehrane jednog djeteta Marijinim obrocima kroz cijelu školsku godinu iznosi samo 132 kune.

“Daruj svoju majku posebnim darom i tako pomozi majkama u siromašnim zajednicama svijeta da nahrane svoju djecu.”

Hvala svim majkama koje nas nadahnjuju i šire dobrotu!

Više o Marijinim obrocima saznajte na: https://www.marysmeals.hr/ te Facebook i Instagram stranici. 

Podaci za uplatu donacija: IBAN: HR7923600001102102666, SWIFT: ZABAHR2X

POŽEGA - U prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Požega bilo je organizirano četvrto ovogodišnje dobrovoljno davalaštvo krvi u tri dana.

Dana 26. travnja akciji je pristupilo 112 potencijalnih darovatelja a krv je dalo 96 darovatelja.

Dana 27. travnja akciji je pristupilo 113 potencijalnih darovatelja a krv je dalo 103 darovatelja.

Dana 28. travnja akciji je pristupilo 113 potencijalnih darovatelja a krv je dalo 92 darovatelja.

Ukupno  26., 27. i 28.  travnja akciji je pristupilo 338 potencijalnih darovatelja a  krv je dalo 291 dobrovoljnih darovatelja i time spasilo nečiji život (uz napomenu da se akcija odvijala uz posebnim epidemiološkim uvjetima).

Iz Crvenog križa poručuju da - Darovatelj krvi može biti svaki zdravi čovjek od 18 do 65 godina. Darivanje krvi je bezbolan akt koji ne narušava zdravlje davaoca.

Dobrovoljnim davanjem krvi ujedno  kontroliramo naše zdravlje. Krv kao LIJEK je nezamjenjiva.

 - Zahvaljujemo se na razumijevanju i pomoći svim medijima koji prate naš rad i pridonose animaciji potencijalnih darivatelja krvi - istakao je ravnatelj GD CK Miroslav Zelenika.

Prijavio krađu

U srijedu 28. travnja 2021. policijskim službenicima je prijavio 44-godišnjak da mu je u razdoblju od 19. do 23. travnja 2021. u mjestu Kusonje u Ulici Hrvatskih dragovoljaca, nepoznati počinitelj (ili više njih) otuđio razne dijelove traktora. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava.

Dragovoljno predala bombu i streljivo

U srijedu 28. travnja 2021. u mjestu Grabarje, 62-godišnjakinja je prilikom čišćenja kuće u kojoj nitko ne živi pronašla ručnu bombu M-75, spremnik za automatsku pušku i streljivo. Navedena sredstva su izuzeta i pohranjena u prostorije policije do uništenja.

Prometna problematika

Tijekom protekla 24 sata na području PU požeško-slavonske dogodio se bijeg s mjesta prometne nesreće u Požegi u Sokolovoj ulici.

POŽEGA - Sportska dvorana Tomislav Pirc bila je mjesto prvog organiziranog cijepljenja za građane grada Požege. Pripremljeno je 650 doza Pfizer cjepiva s kojim su se svi građani cijepili prvi put te će nakon otprilike 30-40 dana biti pozvani cijepiti se i sa drugom dozom istog cjepiva. Cijepljenje je provedeno u organizaciji Doma zdravlja, Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije i Zavoda za hitnu medicinu.

 - Za cijepljenje u Sportskoj dvorani Tomislav Pirc izdvojili smo 650 doza Pfizer cjepiva. Jučer je u sportskoj dvorani u Lipiku cijepljeno 300 osoba s područja njihovog grada, a prošli tjedan u gradu  Pakracu cijepljeno je 214 osoba. S punktovima nastavljamo i dalje. Slijedeći tjedan imamo u planu grad Pleternicu, ponovno punkt u Sportskoj dvorani Tomislav Pirc, te općinu Velika. Do kraja mjeseca lipnja, prema planu koji imamo, na područje naše županije trebalo bi doći oko 29 tisuća doza cjepiva.  Našim građanima bitno je poslati poruku da se svi koji su zainteresirani za cijepljenje jave svom obiteljskom liječniku kako bi ih liječnici evidentirali te kada nam dođu određene količine cjepiva pozvali da se cijepljenje i odradi – rekao je ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije Mato Matijević te je naglasio kako punktovi ne isključuju cijepljenje po ordinacijama te da će i dalje liječnici obiteljske medicine cijepiti svoje pacijente kod njih u ambulantama.

Marijan Višaticki, ravnatelj Doma zdravlja Požeško-slavonske županije rekao je kako svi redovni poslovi Doma zdravlja nisu prekinuti te da sve 33 ordinacije obiteljske medicine rade redovno svoj posao.

U Požeško-slavonskoj županiji trenutno je aktivno 439 slučajeva zaraze korona virusom (COVID-19), 426 osoba nalazi se u kućnoj izolaciji, a 13 osoba je hospitalizirano. U samoizolaciji se nalazi 481 osoba, a ukupno je testirano 40358 osoba. Na posljednjem testiranju obrađeno je 280 uzoraka, od kojih je 98 pozitivnih. 

Preporuke i upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za osobe koje prelaze državnu granicu Republike Hrvatske.

Zbog trenutne situacije na području županije, od 03. srpnja ponovno je aktivirana COVID ambulanta u Požegi, na adresi Matije Gupca 10. Kontaktni broj ambulante: 095/340-0019

Sve Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

Sve upute i preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Pridržavanje svih dosad donesenih mjera i uputa je od ključne važnosti jer odgovornim ponašanjem možemo smanjiti širenje zaraze korona virusa. Svatko mora biti svjestan odgovornosti za vlastito zdravlje, zdravlje obitelji i sugrađana.

Sve informacije vezane uz korona virus možete pronaći na internetskim stranicama Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a RH, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i jedinstvenoj web stranici www.koronavirus.hr

Pripravnost epidemiološke službe 098/9829-204

Krenula službena rasprava o inicijativi udruga za izmjenu Zakona o zaštiti životinja  -

- Održan prvi sastanak u Ministarstvu o zahtjevima kampanje „Za Hrvatsku bez pasa na lancu”

Na inicijativu udruga za zaštitu životinja koje su pokrenule kampanju „Za Hrvatsku bez pasa na lancu”, prošloga tjedna u Ministarstvu poljoprivrede održan je sastanak predstavnika Ministarstva, udruga,   Mreže za zaštitu životinja, skloništa za životinje i veterinarske inspekcije. Povodom zahtjeva udruga za hitnom izmjenom Zakona o zaštiti životinja, Ministarstvo je izjavilo da će „pravovremeno informirati javnost o daljnjim mjerama i postupanjima vezano za poboljšanje uvjeta držanja vezanih pasa (što uključuje i odgovorno posjedovanje pasa), s konačnim ciljem prestanka držanja pasa na lancu”.

Predstavnici udruga, Mreže i skloništa iznijeli su prijedlog da se iz članka Zakona o zaštiti životinja koji propisuje da je zabranjeno „držati pse stalno vezane” izbriše riječ „stalno” te da se dodaju prekršajne odredbe ili da se na drugi način u potpunosti zabrani držanje pasa na lancu, odnosno držanje pasa vezanih. Smatraju da je to jedini način da se zabrana ove vrste zlostavljanja životinja i provede u praksi, što je nužno i moguće. Predočili su potresnu fotodokumentaciju stanja na terenu koja pokazuje da zbog nedorečenosti Zakona psi proživljavaju fizičke i psihičke patnje, zbog čega nitko ne odgovara.

Pojasnili su da odredba kakva je trenutačno u Zakonu ne brani trajno držanje pasa na lancu,  sprječava provedbu i onemogućava lokalnim zajednicama donošenje potpune zabrane. Jasna zakonska zabrana na razini države pomogla bi lokalnim zajednicama da lakše provedu svoju obavezu kontrole držanja uvjeta životinja, ne bi zahtijevala od njih daljnja propisivanja, a ne bi ni komunalne redare stavljala u nezahvalnu poziciju da moraju mjeriti dužinu lanca na kojoj je pas zlostavljan. 

Ministarstvo poljoprivrede tijekom sastanka ukazalo je na potrebu jačanja komunikacije na lokalnoj i regionalnoj razini vezano za način držanja pasa na lancu s ciljem potpune zabrane držanja pasa stalno vezanih, kao kulturnog postignuća civilnoga društva. Udruge su navele da su svjesne važnosti edukacije te ju godinama kontinuirano provode u gradovima i općinama. Naglasile su da bi dugoročno jedino potpuna zabrana držanja pasa na lancu dovela do boljih uvjeta držanja, a time i smanjenja broja napuštenih životinja s obzirom na to da su psi na lancu često i neoznačeni, necijepljeni i nekastrirani, pa od njih dolaze nove neželjene životinje koje lokalne zajednice trebaju zbrinuti. 

Predstavnici udruga i skloništa istaknuli su da je Kampanja dobila nevjerojatno veliku podršku medija, kao i građana među kojima, prema anketama, 80 posto njih podržava zabranu držanja pasa na lancu, čemu u prilog ide i gotovo 55 tisuća potpisa peticije, prikupljenih u kratkom vremenu. Predali su predstavnicima Ministarstva podrške Hrvatske veterinarske komore i Odjela veterinara male prakse te spomenuli upravo pristiglu podršku Udruge gradova. Zaključili su da bi zakonska zabrana držanja pasa na lancu donijela puno dobroga Hrvatskoj, i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini.

Udruge očekuju konkretan potez Ministarstva u cilju potpune zabrane držanja pasa na lancu te nastavljaju kampanju koju je, između ostalih, podržala i međunarodna organizacija OIPA, čija je članica i udruga Prijatelji životinja. Sklonište Prijatelji Čakovec, Udruga Pobjede i Prijatelji životinja te više od 50 članica Mreže za zaštitu životinja, koji su pokrenuli nacionalnu kampanju „Za Hrvatsku bez pasa na lancu”, podsjećaju sve da na www.zabranimolanac.net potpišu ovu važnu peticiju i podijele ju na društvenim mrežama. Također, građani mogu pisati Vladi na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i ministrici poljoprivrede na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. tražeći potpunu zakonsku zabranu držanja pasa na lancu.

POŽEGA - Požeški gradonačelnik Darko Puljašić danas je predstavnicima braniteljskih udruga uručio ugovore o korištenju gradskih prostora u Domu hrvatskih branitelja u Vukovarskoj ulici (prostor bivših vrtićkih jaslica), koji je Grad Požega uredio i namijenio za udruge proistekle iz Domovinskoga rata.  

- Drago mi je što ste sada svi na jednom mjestu, a uz vas u Domu hrvatskih branitelja je i ured Ministarstva hrvatskih branitelja, tako da vjerujem da imate sve što vam je potrebno za rad i provođenje vaših aktivnosti te da se možete lakše koordinirati. Grad vam je maksimalno izašao u susret, dobili ste na korištenje novouređene prostore, bez naknade, nećete morati plaćati ni režijske troškove, osim telekomunikacijskih usluga, no vi ste to i zaslužili, vi ste ti koji su stvorili hrvatsku državu. Dok god budete mogli, provodite svoje aktivnosti, kako bi se istina o Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države pronosila i dalje, a tko je pozvaniji od vas pričati je i prenositi na mlade - kazao je gradonačelnik Puljašić.   

U Domu hrvatskih branitelja smjestile su se: Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, podružnica Požeško-slavonske županije, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Požege, Gradski ogranak Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Požege, Udruga ratnih veterana 63. Samostalne gardijske bojne, Županijska podružnica Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Požeško-slavonske županije, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata „Trenk“ Požega, Udruga hrvatske policije, hrvatski branitelji grada Požege i Požeško-slavonske županije, Zajednica udruga i članova hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Požeško-slavonske županije, Športsko društvo HVIDR-a Požega te Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) Požega.

- Ono što mogu reći za sebe, ali i za ostale kolege jer to znam iz prve ruke, vaša su nam vrata, gospodine gradonačelniče, uvijek bila otvorena i nikad niste naše probleme ostavljali za sutra već ste ih rješavali isti dan. Upravo stoga danas naše udruge lakše funkcioniraju i možemo se neopterećeno baviti svojim programskim aktivnostima. Hvala vam u ime svih braniteljskih udruga – kazao je Tomo Vrhovac, voditelj Koordinacije braniteljskih udruga te predsjednik Udruge HVIDR-a Požega.

U posljednja 24 sata zabilježena su 2.904 nova slučaja zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas ukupno 14.604 -

Sve Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske
Sve upute i preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

Pridržavanje svih dosad donesenih mjera i uputa je od ključne važnosti jer odgovornim ponašanjem možemo smanjiti širenje zaraze koronavirusa. Svatko mora biti svjestan odgovornosti za vlastito zdravlje, zdravlje obitelji i sugrađana.

Pozivom na broj 113 svakim danom od 8 do 21 sat možete dobiti sve informacije o koronavirusu.
Također, informacije vezane uz koronavirus možete pronaći na internetskim stranicama Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a RH, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i jedinstvenoj web stranici www.koronavirus.hr

Povodom Međunarodnog dana odgoja bez batina koji se obilježava 30. travnja Društvo psihologa Požeško - slavonske županije donosi temu "Koliko znamo o tjelesnom kažnjavanju djece?". Smatramo da se kao društvo pod hitno trebamo početi baviti ovom temom s ciljem sprječavanja tjelesnog ozljeđivanja djece koje je, nažalost, u posljednje vrijeme više nego aktualno.

Republika Hrvatska se može pohvaliti respektabilnim zakonskim okvirima na području zaštite djece od tjelesnog kažnjavanja: ono je regulirano Ustavnim odredbama, Obiteljskim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te u Kaznenom zakonu u okviru povrede djetetovih prava. Također, Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta kojom smo i na međunarodnoj razini preuzeli odgovornost za zaštitu prava djece.

2017. godine u Hrvatskoj, Poljskoj i Latviji je provedeno istraživanje o stavovima prema tjelesnom kažnjavanju djece. Rezultati su pokazali sljedeće….

Većina odraslih ljudi dijeli tjelesno kažnjavanje na „udaranje po guzi“  i „premlaćivanje“. Pri tome o udaranju imaju pozitivan stav i vjerovanje da je ono učinkovita metoda odgoja, a svaka druga osoba smatra da je opravdano tjelesno kažnjavanje djece u nekim situacijama. Takav stav se pronalazi i kod više obrazovanih ljudi i kod onih na višim položajima u društvu i kod ljudi sa iskustvom i kod ljudi koji su na neki način zaposleni u službi zaštite djece (škola, policija, pravosuđe, zdravstvo…). TO JE TAJ SUSTAV koji bi trebao dobiti reformu svijesti. Nije reforma potrebna samo sustavu socijalne skrbi…

                                               Zemlje koje su zabranile sve oblike tjelesnog kažnjavanja djece

Ako zamislimo da se dogovorimo da je u redu udaranje po stražnjici, kako ćemo se dogovoriti koliko udaraca je dovoljno da dijete nauči pristojno se ponašati? Koliko udaraca za 1-godišnjaka, a koliko za 5-godišnjaka? Koliko jak udarac? Čime? Je li isto kad dijete udari mama ili tata? Koliko dugo udaranje treba trajati? Što ako napravi nešto još gore? 15 udaraca po guzi kuhačom za razbijanje vaze? Za razbijanje mobitela 30 udaraca remenom po leđima? Tko će postaviti tu granicu? Tko će spriječiti tog roditelja da ošamari dijete svaki put kada ono pogriješi???  

Ako dijete do otprilike treće godine ne može razumjeti da njegovo ponašanje ima posljedicu jer je premalo, kako očekujemo da će ga udaranje tome poučiti? Kada poraste toliko da može razumjeti što se događa kad se nekako ponaša, zašto ga udarati ako ono može razumjeti naše riječi?

Kad biste pitali dijete zašto ne radi to zbog čega je kažnjeno ono će odgovoriti zbog straha od ponovnog udaranja. Ne zato jer zna zašto se to ne smije. Nego zbog straha. Da će ga majka ili otac udariti. Taj strah ostaje prisutan zauvijek. Dijete, kasnije odrastao čovjek zadržava strah od udaranja za svoje pogreške. Tako nastaje cijeli niz problema jer se dijete ne usudi pokušati nešto u čemu može pogriješiti. A znamo da su pogreške dio učenja. Isto tako znamo koliko smo suočeni sa nedostatkom motivacije kod djece.

Uz strah, dijete prilikom udarca (bez obzira koliko blag bio) osjeća bespomoćnost, slabost, potrebu da se sakrije, razočaranje, ljutnju, bijes, želju za osvetom. Udareno dijete ne uči zašto nešto nije dozvoljeno raditi. Ako ste ikad dobili udarac od odrasle osobe, još uvijek se sjećate osjećaja koji vas je tada preplavio. Moguće je da ste zaboravili poruku koju je ta osoba željela prenijeti. Ali osjećaj ostaje zauvijek. Taj osjećaj nikada ne djeluje motivirajuće da činimo dobre stvari već u nama raste potreba da se osvetimo.

Jedan udarac nije nasilje. Ali jest tjelesno kažnjavanje. Jest namjerno nanošenje boli djetetu. Poručuje da je u redu kada snažnija osoba udari slabiju. I da je u redu udariti nekoga koga voliš. Tako se prenosi nasilje prema sljedećoj slabijoj osobi. Tako se tjelesno kažnjavanje u našoj kulturi još uvijek prenosi s koljena na koljeno.

Jesmo li svjesni da je većina odraslih osoba spremnija zagovarati tjelesno kažnjavanje, dakle udaranje djece, nego bilo koju drugu pozitivnu metodu odgoja? Jedan od najčešćih primjera je da je dijete oštetilo roditelja ako ga je prijavilo za udarac koji je dijete zaslužilo. Uz to se često spominje da djeca imaju previše prava, a roditelji premalo. Pitamo se, kojih to prava dijete ima previše?

Često se čuje „pa i mi smo dobivali batine pa smo dobro ispali“. Jesmo li??? Znamo li danas bolje? Imamo li osjećaj da se možemo nositi s djetetovom frustracijom ili nas češće obuzima očaj? Znamo li djetetu pokazati strpljenje kad ga ono nema? Možemo li ga naučiti samokontroli kad mu je teško?  „Odgoj bez batina u javnosti se često izjednačava s odgojem bez granica, što nikako nije isto. Jedno od dječjih prava upravo je da imaju granice, jasno vodstvo i strukturu, no to isto se treba postići bez primjene nasilja“ – objašnjava magistra psihologije Mia Roje Đapić[1].

O vodstvu, strukturi, disciplini se uči na raznim akademijama, učilištima i poslovima i ponosno se dičimo tim znanjima dok se u učenja o disciplini djeteta rijetko koji usude upustiti.

Kada se roditeljima ponude radionice, "škole za roditelje", programi, predavanja... onda baš nema interesa. Najčešće dolaze oni koji s djecom nemaju problema... Iskustva su to psihologa koji rade s roditeljima i djecom u školi i obiteljskom centru naše županije.

 „Mnogi roditelji i sami su odrasli u nasilnim i zlostavljajućim sredinama te nemaju znanja ni kapaciteta samostalno se ponašati drugačije prema svojoj djeci. Mnogi stručnjaci i udruge, pa i institucije sustava nude psihoedukativne programe za roditelje, no oni kojima to najviše treba, nemaju znanja ni interesa o tome kako pristupiti sadržajima. Pod pritiskom sustava ipak mnogi roditelji se uključe u rad na sebi“  – prepoznaje Roje Đapić.

Tko je spreman reagirati kada vidi da netko udari dijete? Ili čuje? Ili mu dijete to kaže? Ili sumnja. Premalo nas.

Jesmo li svjesni da dio roditelja zagovara stav da mu nikakva institucija ne može govoriti kako će odgajati svoje dijete?

Jesmo li svjesni da se znatni broj roditelja oslanja na preporuke drugih roditelja o tjelesnom kažnjavanju kao uspješnoj metodi odgoja djece? U potvrdu ovome može se uvjeriti svatko tko je barem jednom posjetio društvene mreže na kojima  se na upit roditelja o nekom problemu u ponašanju djeteta odgovara preporukama o upotrebi tjelesnog kažnjavanja („dvije - tri preko koljena“, kuhačom, šamaranjem i sl.).

Iako znatan broj odraslih osoba zagovara tjelesno kažnjavanje kao metodu odgoja koja je uspješna, većina navodi da će to učiniti kad izgube kontrolu i strpljenje te zbog umora i bespomoćnosti. Ne zato jer vjeruju da je to biti dobro za dijete nego zato jer se oni sami ne osjećaju dobro.

Jesmo li svjesni da su neki roditelji skloni planirano primjenjivati tjelesno kažnjavanje kao kaznu za djetetovo ponašanje čak i kada je od samog ponašanja prošlo neko vrijeme?

 (čest primjer: dijete dobije lošu ocjenu u školi, dijete dobije batina kada se roditelj vrati s posla)

Obrazovanje, položaj, spol, iskustvo s djecom, radno mjesto – škola, policija, zdravstvo – nisu jamstvo protiv zagovaranja tjelesnog kažnjavanja. Što to poručuje djeci? Da ne mogu računati na zaštitu odraslih!

Kada roditelj, majka ili otac, osnovna figura u životu djeteta, razočara dijete na način da ga ozlijedi, dijete preuzima obrazac da to može očekivati od svih ljudi s kojima bude blisko. Postaje tolerantnije na nasilje. Spremnije je ne reagirati kada se nasilje dogodi u njegovoj blizini. Očekuje da ga povrjeđuju ljudi koji ga vole. Spremnije je i samo povrijediti ljude koje voli. Sklono je ne upuštati se, odnosno izbjegavati bliske odnose kako bi se zaštitilo od neugodnih osjećaja koje očekuje. Teško podnosi vlastite pogreške i osjeća krivnju zbog njih. Općenito mu je samopouzdanje vrlo nisko. Smatra da je manje vrijedno od drugih. Ne postavlja si visoke ciljeve. Ne slijedi svoje snove. Ne usudi se sanjati. Boji se odraslih osoba. Ne usudi se tražiti od njih pomoć. Sklonije je autoagresiji, rizičnom i delikventnom ponašanju. Slabo brine o sebi. Općenito je osoba sklona pesimizmu.

Većina djece kod kojih su primijećena neka od ovih ponašanja imaju iskustvo tjelesnog kažnjavanja. Većina ovakve djece izraste u roditelje sklone nasilju.

Cilj ovog teksta nije poticanje prijavljivanja svakog roditelja koji se razljuti na dijete. Osjećaj ljutnje, frustracije, nemoći, očaja zajednički je svim roditeljima u nekom dijelu roditeljstva. Svatko se katkad teško snalazi u nekoj situaciji. Nekome je početak težak i traumatičan, nekome je predškolsko ili školsko doba izazovnije. Nema roditelja koji se apsolutno uspješno snalazi u svemu. I svi povremeno griješimo dok tražimo načine kako dijete naučiti dobrome. U tome pomaže spoznaja da roditelji nisu i ne trebaju biti sami odnosno usamljeni. Nisu dužni znati sve o odgoju i razvoju djece niti o svim mogućim metodama odgoja. Ali su dužni o tome saznavati. Dužni smo kao čovječanstvo posegnuti iznad agresije, iznad primitivne toljage, iznad bešćutnosti i tjelesne moći u odnosu na dijete. Dužni smo ojačati svoje roditeljske kapacitete, dužni smo naučiti što možemo napraviti da bismo se osjećali kao sposobni roditelji, dužni smo govoriti o problemima kako bismo im pronašli rješenje, dužni smo pomoći djeci umjesto da ih označavamo zločestima, lijenima, glupima.  Dužni smo djeci prenijeti osjećaj vrijednosti, motivacije, ljubavi, hrabrosti, a ne vlastite okrutnosti, nadmoćnosti, osvetoljubivosti, strahova i beznađa.