POŽEGA IMA DVIJE PERSPEKTIVE TVRDE U „VRIJEME JE ZA POŽEGU“ -

POŽEGA – Članovi udruge „Vrijeme je za Požegu“ na tiskovnoj konferenciji istakli su dosadašnju praksu političara na vlasti, dati obećanja, ne ispuniti ih, a potrošiti javna sredstva što više ne treba tolerirati. Požega unatoč višegodišnjim najavama do daljnjega ostaje bez gospodarske zone, bez novih radnih mjesta u realnom sektoru, sportske dvorane, atletske staze i bez nove tržnice. Problem nije samo što istih objekata nema, problem je što više nema niti novca koji su bili osigurani za tu izgradnju.

Za isti projekt gradnje tržnice prvi puta prije šest godina najavljivalo se ulaganje od 10, a sada 5,5 mil. kn. Tada se ozbiljnost projektu naglašavala činjenicom da je riječ o dotoku švicarskog kapitala. Prije samo 3 mjeseca na 19. sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik je objavio kako strojevi kreću prema Priorljavskoj ulici i kako radovi kreću. Reći tako nešto pred vijećnicima, pred medijima i biti svjestan neistine krajnji je oblik neodgovornosti. Naime, kako radovi nikako da počnu gradonačelnik je onako tek usput i to na upit novinara odgovorio kako radovi ipak ne kreću. Ostaje nejasno što se sva gradska administracija skoro godinu dana obrušavala na obitelj Aliti stavljajući ih na požeški stup srama i prikazivajući ih odgovornima što radovi na novoj tržnici ne počinju jer sada je očito da su to bile gluposti – istakao je Nino Smolčić, kandidat za požeškog gradonačelnika na predstojećim izborima, te dodao da je ista stvar sa svim prodavačima na staroj tržnici koji ne znaju kakva im je budućnost, a istovremeno i Tekija već godinama ništa ne ulaže u tržnicu očekujući skoro preseljenje. Razlog tomu Smolčić vidi u tome što je ugovor grad Požega potpisao s vlasnikom i direktorom čak 14 tvrtki ali koje imaju prihode na razini jednog kioska.       

Požega ima dvije perspektive od kojih je jedna u svibnju slijedeće godine na lokalnim izborima birati drugu politiku, kaže Smolčić, ili nastaviti s pompoznim najavama velebnih objekata koje možda završe na još jednom rashodovanom vlaku, možda i spomen park rashodovanim autobusima na napuštenom autobusnom kolodvoru, možda još dvije tri biste, dva kružna toka i spomenik Amerigu Vespucciu.