POŽEGA - Prije nekoliko dana iz tiska je izašla publikacija povjesničara Vinka Tadića pod naslovom „Manastir Orahovica u prošlosti i sadašnjosti“. Izdavači su Biro-tisak d. o. o. Brestovac, Institut za istraživanje migracija iz Zagreba, Povijesno društvo Požega i SKD „Prosvjeta“ – pododbor Požega. Ovo djelo objavljeno je u kao deveta knjiga Biblioteke Fragmenti prošlosti Povijesnoga društva Požega. Navedena publikacija nastala je kao rezultat sudjelovanja profesora Vinka Tadića u projektu Instituta za istraživanje migracija „Kulturni i politički aspekti identiteta nacionalnih/etničkih manjina u Hrvatskoj“. Voditelj toga projekta je znanstveni savjetnik dr. sc. Dragutin Babić. Urednica publikacije o manastiru Orahovici je dr. sc. Mihaela Markovac, a recenzenti su dr. sc. Filip Škiljan iz Instituta za istraživanje migracija iz Zagreba i prof. dr. sc. Aleksandra Kučeković s Fakulteta likovnih umjetnosti Univerziteta u Beogradu.
Manastir Orahovica smješten je u blizini Kutjeva i Orahovice. Nastao je do 1579. godine, a neko je vrijeme vjerojatno bio sjedište Požeške mitropolije. Manastirska crkva posvećena je svetome Nikoli, a izgrađena je 1592. godine. Oslikana je 1594. godine. Crkva je trikonhalna s peterostranim s vanjske, a polukružnim apsidama s unutrašnje strane. U crkvi su tijekom prošlosti promijenjena tri ikonostasa. Zvonik je podignut 1735. godine. Uz manastir Orahovicu smješteno je i groblje za preminule monahe.
U manastiru Orahovici nekada je bila smještena riznica zlatnih i srebrnih liturgijskih predmeta te liturgijskoga ruha. Od kraja 16. do početka 18. stoljeća u tom manastiru bila je razvijena djelatnost ručnoga prepisivanja knjiga. Monasi su se bavili i kulturno-prosvjetnim radom, a u manastiru je bila knjižnica s rukopisnim i tiskanim knjigama.
U kapeli manastira Orahovice čuvaju se moći ranokršćanske mučenice svete Anastazije. S obzirom na to da su sveti Nikola i sveta Anastazija i rimokatolički sveci, osim pravoslavnih vjernika, u manastir Orahovicu hodočaste i rimokatolici te mole njihov zagovor u raznim potrebama. U tom je smislu ovaj sakralni objekt mjesto susreta rimokatolika i pravoslavnih vjernika.
Publikacija Vinka Tadića pisana je zanimljivo i već je izazvala veliku pozornost čitateljica i čitatelja. Najznačajniji doprinos ove publikacije je opis i analiza prilika te raznih izazova s kojima su se monasi manastira Orahovice susretali tijekom socijalizma. Bilo je to vrijeme postupne obnove manastirskih zdanja, ali i masovnih hodočašća vjernika iz cijele Slavonije. Tih godina organizirane su učeničke ekskurzije, a manastir su posjećivale organizirane grupe školskih kolektiva, planinara, foto-amatera, vojnika i oficira JNA, rimokatoličkih svećenika i redovnika. Ondje su održavani i seminari za pravoslavne svećenike.
U posebnom sjećanju stanovnika zapadne Slavonije ostao je iguman Milutin Amidžić. Kao poglavar manastira Orahovice radio je na obnovi manastirskih konaka u doba socijalizma. Tada se susretao s raznim poteškoćama. Komunisti su ga doživljavali kao opozicijski element jer je javno govorio o nemarnom odnosu lokalne vlasti prema manastiru. Isticao je da su manastirske konake zapalili partizani zato što su ih neko vrijeme koristili vojnici NDH i pripadnici njemačkih oružanih formacija. Predstavnici komunističke vlasti takve su istupe tolerirali zato što iguman Milutin nije bio nacionalist. Uživao je podjednako poštovanje Srba i Hrvata toga kraja. Bio je tolerantan i otvoren za suradnju s rimokatolicima i drugim sugrađanima. Tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine ostao je u svom manastiru. Nije podržao oružanu pobunu dijela Srba u Hrvatskoj. Našao se na strani hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su smatrali da se za svoja prava trebaju boriti u okviru ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske. Stradao je nesretnim slučajem 1996. godine. Pojedini autori pisali su da je ubijen. Međutim, nedvojbeno je utvrđeno da je život izgubio nesretnim slučajem. Njegova smrt nije neposredno povezana s poratnim prilikama.
Danas je iguman manastira Orahovice arhimandrit Pavle Radusinović. Proteklih godina nastavljena je obnova i uređenje manastirskoga kompleksa. Iz dana u dan ondje dolaze ljudi tragajući za smislom. Neki od njih shvatili su kako se u životu treba nositi s patnjom prihvativši kršćanski odgovor na temeljna životna pitanja.
Autorica teksta: N. H.