UČENICI ANTONIJI TUŠEK PRIZNANJE I NAGRADA U PRIMOŠTENU -
PRIMOŠTEN - Učenica osmog razreda Osnovne škole Stjepana Radića Čaglin, Antonija Tušek, gostovala je sa svojom mentoricom, Majom Jasić, profesoricom hrvatskog jezika, u dalmatinskom gradiću Primoštenu i u Osnovnoj školi Primošten ne bi li predstavila svoju nagrađenu pjesmu ''Tamburica iz malog kuta sobe''. Na završnoj svečanosti literarno-likovnog natječaja ''Poj riči materinske 2013.'' kojeg je raspisala ta škola već sedmu godinu zaredom, u školskoj sportskoj dvorani Antonija je, uz još četiri nagrađena učenika, pročitala svoju pjesmu. Sve pjesme su bile napisane na lokalnom govoru ili na hrvatskom književnom jeziku. Na natječaju je sudjelovalo 90 škola diljem Lijepe naše, a i šire, čak i iz Vojvodine te Bosne i Hercegovine, s ukupno 120 mentora i 448 učenika. Program je bio ispunjen kreativno osmišljenim igrokazima i recitacijama učenika.
Nakon što su nagrađeni učenici svoje radove predstavili publici, ravnatelj škole u Primoštenu, Nedjeljko Marinov, uručio je nagrade i priznanja nagrađenim učenicima i mentorima, kao i pohvaljenima. Tema likovnih radova je bila Ex libris, a nagrađen je samo jedan rad, dok je pohvaljeno čak 12 osnovnoškolskih autora.
- Vrlo je važno stvarati i njegovati hrvatski identitet te baštinu. Kao malenome europskom narodu nam je vrlo bitno njegovati našu pisanu hrvatsku riječ i sve ono po čemu smo prepoznatljivi. Osnovnoškolci su, pišući za ovaj natječaj, pokazali da se to zaista i može na kvalitetan način postići. Antoniji čestitamo na još jednoj u nizu osvojenih nagrada i na pjesmi kojom je na najbolji mogući način predstavila našu malu, ali vrlo uspješnu školu te našu Slavoniju i čaglinski kraj – istakla je Maja Jasić, prof.
Antonija Tušek
Tamburica iz malog kuta sobe
Vidim…
Stoji u kutu male sobe
tamburica.
Usamljena, ožalošćena, jadna.
Žica puknutih i raštimana.
Žudi za starim danima,
sokacima,
konjima vranima,
(koji nikako ne dolaze),
pa sjetno doziva umorne godine
da se vrate.
Gdje su nestale moje snaše?
Gdje su nestale naše nošnje?
Gdje su nestale duge, plesne, jesenske večeri?
Gdje li se izgubio moj Slavonac?
Čujem glazbu bez melodije,
čujem trzaj bez trzalice.
Osjetim tijek vremena,
rijeku života koja teče Slavonijom
ostavljajući za sobom mulj starih vremena
zaboravljenih, mladima nebitnih.
A ja…
Samo poželim čuti ijedan jauk raštimane tamburice
iz kuta male sobe.