MEĐUNARODNI FESTIVAL POEZIJE U NIKARAGVI -
Krajem veljače iz Nikaragve se vratila poznata požeška spisateljica Lana Derkač koja je bila jedina hrvatska predstavnica na velikom Međunarodnom festivalu poezije održanom u gradu Granadi. U ovoj srednjoameričkoj državi taj festival je glavni godišnji kulturni događaj, gdje ga dolaze pratiti na tisuće gledatelja, koji i satima stoje slušajući brojna predstavlja, jer su već sva sjedeća mjesta zauzeta. Na ovom svjetski poznatom festivalu, drugom po veličini, sudjelovalo je oko 140 pisaca sa svih kontinenata, odnosno iz stotinjak država svijeta. Pa je tako prošle godine na njemu sudjelovao i nobelovac Derek Walcott, a ove godine je festival posvećen Ernestu Cardenalu, najpoznatijem nikaragvanskom živom pjesnikom slavljenom u cijelom svijetu, nominiranom za Nobelovu nagradu 2005. godine.
Sami programi festivala održavali su se tjedan dana na trgovima, ulicama, u parkovima i atrijima Granade, inače grada izrađenog u starom kolonijalnom stilu. Nakon pjesničkih čitanja nastupili su i najpoznatiji nikaragvanski glazbenici poput Carlosa Mejie Godoya ili Katie Cardenal, kao i plesači tradicionalnih plesova iz različitih dijelova zemlje, a organiziran je i pjesnički karneval predvođen fascinantnom dominirajućom crnom kočijom. Dok bi sama Antologija s pjesmama svih ovogodišnjih sudionika trebala izaći iz tiska do sljedećeg festivala. Povodom ovog izuzetnog kulturnog događaja zamolili smo književnicu Lanu Derkač da nam u kraćem razgovoru kaže svoje dojmove o festivalu.
- Nastupili ste nekoliko puta u toku trajanja festivala, recite kako ste se predstavili ondašnjoj publici, s obzirom na jezičnu barijeru?
- Razmišljala sam da li da pjesme čitam na hrvatskom ili engleskom jeziku, ali sam se ipak odlučila za hrvatski, jer su gotovo svi sudionici čitali na svojim materinjim jezicima. Tako je lakše pjesmu izražajnije pročitati, jer sam usredotočena na tekst i njegov smisao, a ne na borbu s pravilnim izgovorom stranih riječi. I moram priznati, da su slušatelji iz najrazličitijih zemalja hvalili ljepotu hrvatskog jezika i komentirali da nisu znali da je tako poetičan i pun glazbe. A vidjela sam da su i pjesnici i nikaragvanska publika pažljivo slušali prijevode na španjolski, jer su poslije razgovarali sa mnom o sadržaju i pjesmama.
- Zasigurno ste imali puno lijepih doživljaja, druženja sa svjetski priznatim piscima, možete nam neke od njih i opisati?
- Stekla sam nove zanimljive prijatelje čiji su e-maili već pristigli u moj poštanski sandučić, neki pjesnici su mi bili zanimljivi zbog svoje poezije, s nekima sam dijelila iste stavove i imala puno zajedničkih tema, pa sam se s njima družila i u slobodno vrijeme, tu bih izdvojila pjesnike iz Danske, Nizozemske, Velike Britanije, Švedske. Pjesnici iz Belizea, Dominikanske Republike i Nikaragve su me upoznali s načinom života u srednjoj Americi i donosili mi tropsko voće, odveli me na plantažu kave, a tu je bio i najpoznatiji nikaragvanski pjesnik Ernesto Cardenal.
- Koliko ovaj festival ima značaj za cijelu Nikaragvu, očituje se u činjenici da ste imali prijeme u više tamošnjih ambasada, te ste tako na jedan dobar način promovirali i našu zemlju, pa nam recite nešto o tome?
- Svaki festival je i promocija države koja ga organizira i onih država iz kojih autori dolaze, u Nikaragvi je to najveći godišnji kulturni događaj i pjesnici tamo imaju osobito važan status. Činjenica je da svjetska javnost ne zna gotovo ništa o hrvatskoj književnosti, iako mi katkada umišljamo da je drukčije, što opet nikako ne znači da nemamo kvalitetnu književnost. Učinilo mi se u prvim kontaktima da pjesnici sa sjevera Europe imaju predrasude prema našim piscima, no dogodilo se da su me do kraja festivala upravo oni najbolje prihvatili. I bilo im je jako žao, što nisam reagirala na njihove prijedloge vezane za kulturne razmjene, da se ponovo sretnemo, ne shvaćajući da živim u zemlji u kojoj sam moral sama kupiti avionsku kartu, jer Ministarstvo kulture nije razmatralo zahtjev za potporom od srpnja prošle godine, kada im je upućen, pa sve do veljače, kada je festival već naveliko trajao.
Razgovor vodio: Ivica Herner