POŽEŠKI BISKUP MSGR. ANTUN ŠKVORČEVIĆ UPUTIO PORUKU ZA USKRS 2018. -

„Približi im se Isus i pođe s njima" (Lk 24,15). S ovih nekoliko jednostavnih riječi evanđelist je Luka opisao najvažniju povijesnu činjenicu: S nama je na putu Isus Krist, pobjednik nad smrću te naše nemire i lutanja, prolaznost i umiranja ispunja nadom. Po dubokom vjerničkom iskustvu njegove blizine, od srca želim radostan Uskrs svima onima koji u Požeškoj biskupiji ispovijedaju njegovo sveto ime: Djeci i mladima, majkama i očevima, starijima i bolesnima, samcima i siromašnima, napose ljudima koji su pogođeni gubitkom ili nemogućnošću pronalaska radnog mjesta. - Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja – započeo je svoju poruku za Uskrs 2018. godine, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević predstavnicima medija koji djeluju na području Požeške biskupije.

Kršćanska otvorenost prema svakom čovjeku

Svojstveno je evanđeoski izgrađenim kršćanima nastupati u javnosti s Isusovom otvorenošću za svakog čovjeka, jer za njih - kako tvrdi II. vatikanski sabor - „nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu" (GS 1). Oni uvijek polaze od izazovne činjenice da je Isus Krist umro za svakog čovjeka bez razlike, da mu je namijenio puninu života darom svoje ljubavi na križu, te ona oslobađa od svake isključivosti. U tom duhu kršćani pristupaju i svima onima koji na znanstvenoj, kulturnoj, političkoj i drugim razinama oblikuju određene stavove, pa i onda kad nisu u skladu s Božjim naumom o čovjeku, objavljenom u Isusu Kristu. Uvjereni su da oni unatoč tome zavrjeđuju pozornost, jer na neki način očituju čovjekovu želju da u iskonskoj težnji za boljim svijetom definiraju i konkretiziraju svoje postojanje u sadašnjem vremenu i prostoru. U tom njihovu istupu kršćani čuju vapaj suvremenog čovjeka za smislom, potragu za onostranošću koja mu trajno nedostaje jer je za nju stvoren i koju konačno može ostvariti samo u Bogu. Takve ljude kršćanin zbog toga ne etiketira kao nečasne i ne isključuje iz rasprave, nego im nastoji strpljivo i uporno obrazlagati nadu koja je u njemu, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti (usp. 1 Pt 3, 15-16), kako bi osvijetlio dimenzije ljudske stvarnosti u Isusu Kristu i pomogao im u njemu prepoznati duboku istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Imajući pred očima razapetog Slugu Patnika na kojeg je izliven Duh Gospodnji, zahvaćen njegovo snagom njegove ljubavi i milosrđa kršćanin „vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čut po trgovima; trske napuknute prelomit neće, stijenja što tek tinja neće gasiti, po istini on će donijeti pravo, neće šuštati ni smalaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo" (Iz 42,2-4) i na taj način postaje savez narodu, svjetlost pucima, otvara oči slijepima, izvodi sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami (usp. Iz 42, 6-7).

Pronaći mjerilo prosuđivanja smisla ljudskog postojanja

Na spomenuti pristup potiče nas sam uskrsli Gospodin. On dvojicu učenika na putu
u Emaus, teško pogođene događajem koji se zbio, pita: "Što to putem pretresate među sobom"? (Lk 24,17). U njegovu pitanju prepoznatljiv je i svojevrsni prijekor što raspravljaju o događaju na površan način, očit i u njihovu protupitanju: „Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što s u njemu dogodilo ovih dana?" (Lk 24,18). Isus im je omogućio da ispripovjede vlastito viđenje događaja, a potom ih je u raspravi božanski argumentirano podsjetio kako njegova muka i smrti nisu tek posljedica igre zla, zakona i nepravde, nego se u njima ostvarilo ono o čem je on ranije progovorio Nikodemu: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Iv 3,16). Protumačio je učenicima kako je Božja ljubav za čovjeka duboka pokretačka i smislena dimenzija događaja njegove muke i smrti, moć koja je ostvarila
preobrazbu uskrsnuća, te ih je tako ozdravio od jednostrana i površna pristupa stvarnosti, uveo ih u zajedništvo pobjede njegove ljubavi nad smrću, što je i bila svrha rasprave u koju se uključio.

Ljubav moćnija od zakona i Konvencija

Uskrs nas suočava s činjenicom daje Pobjednik nad smrću s nama na putu i prije
nego li smo krenuli za njim: „Približi im se Isus i pođe s njima" (Lk 24,15). Pred odlazak s ovoga svijeta Gospodin je snažno ohrabrio učenike: „1 evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta" (Mt 28,20). To znači da Isusova ljubav za nas nije neki trenutačni prolazni čin, nego trajno stanje njegove blizine među nama, napose po Riječi koju naviještamo, euharistiji koju slavimo, najmanjoj braći u kojoj ga prepoznajemo. Ova svijest potiče kršćane da među ostalim uđu u dijalog i o Istanbulskoj konvenciji, te se zauzimaju za to da saborski zastupnici usvajaju dokumente i donose zakone u skladu s čovjekovim dostojanstvom i njegovim nadnaravnim pozivom, ali ne dajući im nikada pretjerano značenje, kao da naša sudbina ovisi o njima a ne o Isusu Kristu, s nama na životnom putu. Kršćanin je uvjeren da njegova vjernost Isusu Kristu i ljubav koju živi u braku i obitelji, u politici i gospodarstvu kao i na svim drugim razinama života ima veću pobjedničku moć od bilo kojeg ljudskog sustava, te je nastoji svjedočiti, obrazlagati, za nju oduševljavati one koji istinski tragaju za smislom i na taj način biti sol zemlje i svjetlost svijeta (usp. Mt 5,13.14). Svojim životom u skladu s otajstvom Isusove ljubavi kršćanin sprječava da se evanđelje pretvori u ideologiju a njegova rasprava završi na zgarištu ideoloških bitaka.
Promatrajući grčevitu borbu nekih crkvenih ljudi u Hrvatskoj protiv Istanbulske konvencije, mogao bi netko pomisliti kako to možda čine zbog toga što nisu uspješni u evangelizaciji te očekuju da ih država u tom pomogne svojim zakonima. No, mnoštvo je ljudi u Hrvatskoj koji svjedoče da se putem vjernosti Isusu Kristu u svakodnevnim malim i naoko beznačajnim životnim situacijama, može ljubavlju štiti ženu i obitelj od nasilja, uspješnije od bilo kojeg zakona ili Konvencije. To je poticaj da Crkva u novim okolnostima s još većom zauzetošću nastavi „preslavno djelo evangelizacije" i tako ostvaruje svoje poslanje.

U ozračju uskrsne radosti, sve vas od srca pozdravljam i blagoslivljam - vaš biskup
Antun Škvorčević