Banner 750x94 bilburger

bilburger

Breadcrumbs

Petak, 07 Veljača 2014 10:57

Radionica za stočare i ratare o primjeni bioplinskih postrojenja

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)

INEMAD – POBOLJŠANO UPRAVLJANJE HRANJIVIMA I ENERGIJOM KORIŠTENJEM ANAEROBNE DIGESTIJE -

KUTJEVO – U Uzgojno proizvodnom centru Simentalac u kutjevačkoj Gospodarskoj zoni Kamenjača predstavljen je projekt INEMAD – Poboljšano upravljanje hranjivima i energijom korištenjem anaerobne digestije koji se provodi u 8 zemalja Europske unije a uključeno je ukupno 13 partera. Jedan od partnera u ovom višegodišnjem projektu vrijednom 50 milijardi eura je Sisačko-moslavačka županija, koja će projekt predstaviti u ostalim slavonskim IMG 7772županijama. Za zainteresirane stočare, posebno one udružene, kao na primjer UPO Simentalac, te ostale zainteresirane poljoprivrednike koji imaju veliku ratarsku proizvodnju s puno biljnih ostataka organizirana je radionica „Bioplinska postrojenja – temelj moderne i profitabilne stočarske i ratarske proizvodnje“.
- Projekt INEMAD bavi se novim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije, razinom hranjiva u poljoprivrednoj proizvodnji, kako biljnoj tako i stočarskoj. Financira se iz europskih sredstava iz programa FP7, projekta koji je orijentiran na tzv. trokutu znanja, istraživanje, inovacije, obrazovanje. Sisačko-moslavačka županije je jedina u tom programu na ovom području EU, koja je već dosta poodmakla u osnivanju i postavljanju bioplinskih postrojenja. Na taj način oni racionaliziraju svoju proizvodnju i koriste biljni i životinjski otpad – rekla je Tatjana Puškarić, pročelnica Odjela za upravljanje pristupnim Tatjana Puškarićfondovima EU Sisačko-moslavačke županije.
Poljoprivrednicima Požeško-slavonske županije su na radionici prikazano koje su to nove prakse u poljoprivredi Europe i kako se uspostavljaju bioplinska postrojenja, koju su to preduvjeti u poljoprivrednoj proizvodnji kako bi sve imalo svoju učinkovitost. – Bioplinska postrojenja donose i poštivanje nitratne direktive, iskorištavanje otpada, iskorištavanje gnojnica, sve ostatke iz biljne proizvodnje i zaokruženje s proizvodnjom energije. Investicije su isplative već za pet godina, a sve investicije prate programi EU, za sada program ruralnog razvoja, ali i mjere Ministarstva poljoprivrede – istakla je Puškarić, a navela i primjer konkretnog proizvođača koji ima 50 grla stoke i poljoprivrednu proizvodnju hrane za tu stoku, koji od svega otpada može proizvoditi struju za svoje potrebe farme i domaćinstva i da mu se to ulaganje isplati kroz 5-7 godina. No osim dobiti kroz energiju bitno je da je poljoprivredni proizvođač ušao u poštivanje svih direktiva zaštite okoliša koje su dosta rigorozne i njihovo poštivanje traži određena ulaganja ili nepoštivanje donosi velike kazne. – Upravo ta potreba zbrinjavanja otpada na ekološki prihvatljiv način potaći će gradnju takvih postrojenja, no neće ga morati graditi svi naravno, nego će onima koji ga budu sagradili ostali voziti svoj otpad na zbrinjavanje. Tako smo mi u Danskoj vidjeli obitelj koja se cijela bavi s time, a svi okolni farmeri voze svoj otpad iz staja, otpad od biljne proizvodnje pa i viškove proizvodnje koja je ostala neprodana. Jedan farmer im je dovezao desetke tona luka koji je ostao neprodan i dalje je poslužio kao sirovina u bioplinskom postrojenju – pojasnila je Puškarić, navodeći niz pozitivnih primjera iz Europe gdje farmeri i stočari kasnije od proizvođača energije participiraju dio jeftinije energije. Na taj način rješava se više stvari odjednom i ostvaruje dodatni prihod koji je u poljoprivrednoj proizvodnji bitan.Ivan Grbić
Na radionici je sa svojim pitanjima bio i Ivo Grbić, koji za potrebe svoje uljare bučinog ulja u vlastitom uzgoju i s kooperantima uzgaja buču golicu na 500 ha. Nakon vađenja bučine sjemenke sav ostali dio buče ostaje na polju samljeven. – Upravo sam došao nam ovu radionicu vidjeti da li bi se isplatio takav ostatak od buče, kojega na hektaru bude i tridesetak i više tona možemo iskoristiti u takvom jednom bioplinskom postrojenju i kakva bi bila isplativost uči u takav projekt. Nama je potrebno dosta energije za sušenje bučine koštice, koju sada sušimo na drvnu sječku i ostatke bilje proizvodnje, kao košticu od višnje i dr. Tu smo već jako napredovali i smanjili troškove u odnosu na korištenje plina. Imamo i silose u kojima sušimo žitarice, soju, a za sve je potrebno puno energije, pa i u samoj uljari – pitao je Ivo Grbić, koji se proizvodnjom bučine koštice i bučinog ulja bavi već nekoliko godina, a dio proizvodnje već uspješno izvozi na austrijsko tržište.
- Ja sam upravo zbog ekološke proizvodnje u svojim vinogradima nabavio Ivo Enjingiunazad pet godina nekoliko stotina crvenog kanadskog goveda, Red Angus, koje cijelu godinu živi u prirodi, a prihranjujem ih u natkrivenim štalama samo u zimskim mjesecima, no pojavljuje mi se čak do dvije tisuće kubika gnojiva viška. Imam i kompostište gdje je stajski gnoj pomiješan s ostatcima grožđa, od vinskog podruma, sve se miješa i kad sazrije u godinu dana, s time gnojim vinograd. Ali ako u tih godinu dana se može dobiti jedna nova energija svakako ću pokušati iskoristiti i primijeniti novu tehnologiju i iz bio mase dobiti novu korist – rekao je poznati i najnagrađivaniji vinogradar i vinar Ivo Enjingi, koji u ekološkom uzgoju ima 50 ha sa desetak sorti grožđa.