POŽEŽANIMA PREDSTAVLJENA KNJIGA „KINEMATOGRAFIJA U NDH“ DANIELA RAFAELIĆA -

POŽEGA – Prva knjiga Daniela Rafaelića „Kinematografija u NDH“ koja se bavi temom koja široj javnosti nije dobro poznata predstavljena je Požežanima posredstvom Udruge GFR Film Video Požega i Povijesnog društva Požega. – To je povijesno razdoblje o kojem se dosta naklapa, a nezna dovoljno bez obzira na sve mistifikacije. S ove filmske strane znanstveno se gotovo nikada nije pisalo. Moja uloga je bila kopati po arhivama u Hrvatskoj, Srbiji i u Njemačkoj, da bi došao do dokumenata i arhivskog materijala na temelju kojega je bilo moguće napisati knjigu. Knjigu se pisala nažalost 10 godina, što je jako dugo, ali evo knjiga je tu i to sada sve opravdava – rekao je autor Daniel Rafaelić, na predstavljanju knjige požeškoj javnosti u čemu su mu pomogle i dr. sc. Jacqueline Balen, viša kustosica i ravnateljica Arheološkog muzeja u Zagrebu, te mr. sc. Milana Vuković Runjić književnica i novinarka u Zagrebu.
Osim propagandnih filmova totalitarnog režima Rafaelić je posebno obradio i ostalu kinematografiju koja na ovim našim prostorima upravo i počinje iz tih vremena. – Bilježimo i kinematografiju protiv režima, a tu bilježimo Oktavijana Miletića, koji zapravo radi nekoliko kultur filmova tog vremena. On je odvalio pljusku tadašnjem režimu, on snima filmove o hrvatskoj kulturi, filmove o kulturnoj baštini i na neki način radi veliki odmak od onoga što je tada bilo jako popularno. S druge strane postoji i jedan bizarni film „Uz čašu piva“ gdje imate glumce zagrebačkog HNK koji piju pivo i sve više pijaniji u tom filmu počnu govoriti o istinama koje se tada nisu smjele govoriti. To je i bio razlog što je taj film tada bio zabranjen, a sada kad ga gledamo nakon 70 godina vrlo je interesantno – rekao je Rafaelić, te najavio i projekciju filma iz 1941. godine koji je do prošle godine bio u bunkeru „Ljudi u oluji“ koji su Nijemci snimali u okolici Zagreba. – To je nacistički film koji je bio na tragu svih onih ranijih Goebelsovih ideja u to vrijeme. Nama je bitan jer se snima kod nas i jako puno materijala je ostalo iza njega, od dnevnika, knjige snimanja, scenarija, fotografija. Prvi puta je prikazan na promociji prije dva mjeseca u Zagrebu, potpuno je nepoznat široj javnosti, jer nosi stigmu dijela kinematografije Trećeg Rajha o kojoj se više uopće ne govori. ovo je bila dobra prilika da se izvadi van i da ga se prikaže u sklopu promocije moje knjige – najavio je Daniel Rafaelić, dodajući da je u knjizi pisao i o povijesti, društvu, kulturi a ne samo o filmovima, čime je nastojao izbjeći dosadu čitatelja, a time i stekao epitet filmskog Indiana Jonsa nakon izlaska knjige. – većina stvari koje su u knjizi su potpuno nove i nepoznate, jer sve što je proizvedeno u NDH ne čuva se u Zagrebu, nego u beogradu i berlinu, a taj moj rad na knjizi to je i donio natrag kod nas. Istraživanja su strašno interesantna jer uz filmove donosite i druge stvari, istražujete ljudske sudbine, sudbine filmova i dr.
Da je to zaista bilo interesantno Rafaelić je prikazao i kroz jednu anegdotu. Tražio je film „Agram“ Oktavijana Miletića i dugo ga nije našao. Za boravka u Berlinu i traženja u arhivu održavao se Madonin koncert. – U jednom trenutku na koncertu su se prikazivali neki arhivski snimci, a u jednom čošku sam vidio natpis Bratislava. Sjetio sam se da sam na jednoj limenci u arhivi vidio naziv Bratislava. Odmah sam otišao drugi dan u berlinski arhiv, otvorio tu limenku i pronašao film Oktavijana Miletića. To me je tada jako veselilo – istakao je Rafaelić koji kaže da su filmovi u to vrijeme imali jako veliku društvenu ulogu, bez obzira koju količinu propagande imali jako su se rado gledali, jer su u to vrijeme osim novina i radija, tada bez televizije bili popularan medij. U to vrijeme bilo je i osobito važno biti viđen u kinu.
Mnogi autori imali su problema u tadašnje vrijeme, ali posebno poslije tog vremena. – Ono što je zanimljivo problemi nastaju nakon 2. Svjetskog rata, dakle oni ljudi koji su pružali otpor nakon rata imaju užasno puno problema, jer su bili dio nekog šireg kinematografskog aparata. Najtužnija je i sudbina zagrebačkog umjetnika, glumca Janka Rakuša koji je u veljači 1945. godine obješen jer je surađivao s partizanima. To nas podsjeća da se radilo o izuzetno ozbiljnom vremenu – kaže Rafaelić pohvaljujući požeške organizatore koji su ubrzo nakon izlaska knjige upriličili predstavljanje požeškoj publici.