DRUŠTVENI RETROVIZOR -

Ovo parafraziranje naslova nekad jako popular-ne TV serije nema za cilj postaviti pitanje opstanka divljih svinja u diljskim šumama, nego naprotiv pitanje opstanka sitnih obiteljskih poljoprivrednih posjeda u borbi za životni prostor, koju vode sa divljim svinjama i 'ko zna čijim višim interesima.

Paradoks svih paradoksa leži u činjenici da životinjski svijet pod cijelom kapom nebeskom gubi bitku za životni prostor sa onima koji hodaju uspravno osim u nekim krajevima lijepe naše. Daleko od toga da prizivam istrebljenje bilo koje vrste pa niti divljih svinja al' moram kazati kako i divlje svinje rapidno doprinose sustavnoj depopulizaciji ispod diljskih sela. U isto vrijeme dok se seljaci u selima od Buka do Imrijevaca i Frkljevaca, Kadanovaca i cjele župe odvoračke neuspješno otimaju za svoju ljetinu sa divljim svinjama i to na prostoru na kojem se ratari od kad je boga i svita, dotle se na drugom kraju svijeta krče tisućljetne šume Amazonije i pretvaraju u oranice. Zašto je tome tako pitam samog sebe i pokušavam naći odgovor. Prvi dio je jasan, amazonske šume se krče i pretvaraju u oranice unatoč tome što je to nasilje nad prirodom i sustavni ekocid, zato sto je to interes globalnog i globaliziranog, bjelosvjetskog krupnog kapitala a tisućljetne oranice ovog najljepšeg kraja Slavonije prepuštaju se parlogu, šikari i divljim svinjama također zbog istih onih interesa i interesenata radi kojih se krči Amazonija. A di je tu interes žitelja ove sredine kao čuvara ruralnog prostora kao i nacionalni interes Republike Hrvatske, a odgovor je isto tamo gdje je i interes majmuna babuna koji žive u amazonskoj prašumi i domorodačkih plemena koja još ne znaju da postoji ostatak svijeta. Ne boli me kao žitelja ove sredine, kao Slavonca, Hrvata i čovjeka sto samopostavljeni gospodari svijeta ne haju za moj i naš interes al' mi nije svejedno što moj i naš interes nimalo ne interesira ni one koje smo izabrali da o njemu vode računa, a oni su shvatili da je u njihovom interesu brinuti o interesu onih prvih.

A sad koja rečenica o još nekim više ili manje sitnim i malo krupnijim interesima u ovoj prići. Sljedeći bitan interes koji je izravno uzročnik cijelog problema jest interes lovačke udruge Ferdinand u osobi Ivana Nemeta slovenskog državljanina vlasnika i direktora tvrtke Ferdinand iz Bašćanske Drage, koja je zakupnik državnog lovišta kojeg okružuju gore navedena sela.

Spomenuta lovačka udruga, a poradi podizanja bonitete lovišta u kojem organizira i komercijalne lovove je više nego udeseterostručila, dapa-će ustostručila populaciju divlje svinje što je dovelo do prenapučenosti lovišta i kulminiralo štetama na usjevima, kojih je bilo uvijek ali nikad u ovako katastrofalnom razmjerima. Kada u organizmu tkivo nekoga od organa počme nekontrolirano rast i bujati na štetu ostatka organizma do te mjere da dovede u pitanje opstanak samog organizma onda to medicina zove tumorom ili rakom, tako i u ovom slučaju bujajući rast broja divljih svinja dovodi u pitanje opstanak ljudske zajednice na ovom prostoru, a niko u tome ne prepoznaje opasnost, osim lokalnog stanovništva ali kome je ono uopće bitno.

 Članovi lokalnih lovačkih udruga, istini za volju baš ne vole „Ferdinanda“ ali su svjesni da njegove svinje lutaju i po njihovim lovištima i da su njihove ledenice krcate mesom zahvaljujući njemu.

Političari, kao i novopečeni poduzetnici, uglavnom skorojevićka kasta kojoj je profit na tuđoj muci način života i životna filozofija a lov novi način zabave, statusni simbol i svojevrsna ulaznica u elitno društvo. Dakle ni jedni ni drugi nemaju interesa mijenjati postojeće stanje.

Gdje je tu interes,budućnost ili šansa za puki opstanak sitnih posjednika stanovnika ispoddiljskih sela, od kojih su očito svi digli ruke i čekaju da i oni sami dignu ruke od sebe ili na sebe, a što bi svima spomenutima bilo sasvim svejedno. Seljačka imanja od nekoliko hektara zemlje više nikom nisu intersantna čak ni samo-prozvanim seljačkim vođama jer i oni vode brigu smo o novopečenim spahijama nastalim na komadanju i razvlačenju bivših pikova, a sitni posjednici i njima samo smetaju.

Da tu ne bude kraj priče i muka tantalovih ispoddiljske sirotinje brinu se i zakonodavci koji su tim nesretnicima dodatno zavezali ruke nasiljem nad zdravom pameti koje oni zovu zakonima.

 Gdje to ima osim kod nas i možda u Tunguziji da se čovjeku, ako se sitnog seljaka tako smije zvati, brani čak i zaštita vlastite imovine od divljih svinja, koje su bitnije od ljudi, starosjedilaca ili bolje reći domorodaca jer se svi prema njima odnose kao kolonizatori spram domorodaca, zapravo još i gore jer su koloniziranim krajevima barem zvjerad bila niža vrsta od domorodaca.

Ni sam ne znam jeli ovo pišem tek toliko da ne-što pišem ili time želim nešto postići, na primjer pozornost spram problema o kojem bi netko trebao skrbiti jer između ostalog i zato prima plaću, jer morao bi biti i glup i naivan kad bi vjerovao da ću ovim nešto postići, ali što ću ni šutjet više ne mogu.  Jinko Vušić