Preslikavanje kaznenih mjera u prometu, iz pravno, gospodarski, prometno pa i kulturološki znatno uređenijih zemalja, u Hrvatsku, donijelo bi znatno više štete nego koristi  -

Autor: Željko Marušić, prometni stručnjak

Najava uvođenja kažnjavanja u cestovnom prometu prema primanjima, odnosno imovinskom cenzusu, primjer je nekritičkog i nestručnog uspoređivanja mjera iz bitno različitih prometnih, pravnih i kulturoloških sustava. Tom je logikom 2015. ukinuta odredba o ograničenju snage motora automobila za mlade vozače, premda bi ono što je u Njemačkoj, Austriji, Engleskoj, Švedskoj… nepotrebno, bilo itekako potrebno i korisno u Hrvatskoj.

Istom se logikom, ali nasuprotno, sada zagovara mjera koja ima efekta u pravno, gospodarski i prometno uređenim zemljama, a u Hrvatskoj bi bila kontraproduktivna, pa i štetna. Naime, najteže prometne prekršaje uvelike rade osobe bez velikih, često formalno ikakvih primanja i formalno bez imovine. A stvarno zarađuju u sivoj i crnoj ekonomiji, često su to sinovi bogatih i utjecajnih roditelja.

Stoga bi takva mjera bila neučinkovita, a mnogim bi teškim prekršiteljima i obijesnim vozačima dala krila za dodatna kršenja prometnih propisa.

Plaćanje kazni za prometne prekršaje  ovisno o primanjima bilo bi i nesustavno i nepošteno. Jer zašto bi se ista cijena plaćala, primjerice, za dobivanje vozačke dozvole, kupnju automobila, servisiranje automobila, godišnju registraciju, gorivo, parkiranje…  neovisno o primanjima i imovinskom cenzusu, a kazne za prometne prekršaje različito bi plaćale osobe s različitim primanjima (često samo formalno) i imovinskim stanjem. Nema ni logike, niti utemeljenja.

U Hrvatskoj, slično kao i zemljama u okruženju (koje, naravno, nemaju takvu mjeru), ta bi mjera bila kontraproduktivna i štetna. To je i svojevrsna alibi mjera u lošoj politici sigurnosti cestovnog prometa. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu (!) u kojoj sigurnošću cestovnog prometa ne upravlja ministarstvo prometa, odnosno resorna Agencija za sigurnost cestovnog prometa, nego ministarstvo unutarnjih poslova,

Stoga se ne trebamo čuditi što je Hrvatska, sa 70 poginulih godišnje na milijun stanovnika i tijekom 2022. bila među pet prometno-sigurnosno najlošijih zemalja u Europskoj uniji. Lošije je stanje u Rumunjskoj, Bugarskoj, Latviji…

Zašto je to tako, premda je Hrvatska od 2000., razmjerno broju stanovnika i bruto-domaćem proizvodu, u cestovnu infrastrukturu uložila najviše među zemljama Europske unije, pokazuje i najava Hrvatskoj neprimjerene i neusklađene mjere, uz nedostatak  stručne, utemeljene i učinkovite strategije za povećanje sigurnosti cestovnog prometa

Kako bismo se stanjem sigurnosti cestovnog prometa počeli približavati standardima Europske unije, predlažem najvažnije mjere, koje zagovaram već godinama:

1. Bitno povećati izvjesnost kažnjavanja! Za to je najvažnije ceste, posebice opasna mjesta, premrežiti radarskim kamerama, uvesti mehanizam objektivne odgovornosti (kaznu prvenstveno plaća vlasnik vozila) te povećati učinkovitost i kvalitetu pravosudnog sustava.

2. Od 15. studenoga do 15. travnja sva osobna vozila na cestama u RH uvesti obvezu korištenja zimskih guma te zabraniti korištenje lanaca za osobna vozila. Na kupnju guma uvesti povrat PDV-a do visine PDV-a na računu za godišnje servisiranje vozila u bilo kojem legalnom servisu, uz uvjet da se vozilo servisira barem jedanput godišnje.

3. Poticati kupnju sigurnih vozila i demotivirati kupnju i vožnju nesigurnim vozilima. Trošarinu (PPMV) i godišnji porez na vozila (do 10 godina starosti) za nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost po Euro-NCAP sustavu smanjiti za 50 posto, a ako imaju i sustav autonomnog kočenja, ukinuti. Na stara i nesigurna vozila, otklonom od štetnog populizma i političkog marketinga, uvesti progresivni malus.

4. Uvesti mehanizme “mladog vozača” do navršene 24. godine, za koje bi vrijedilo ograničenje snage vozila od 70 kW (95 KS) i “privremene vozačke dozvole”, uz definiranje uvjeta (sigurnog ponašanja u prometu) za dobivanje trajne vozačke dozvole.

5. Nastaviti unaprjeđivati cestovnu infrastrukturu, s dva prioriteta. Prvo, raskrižja ubuduće prioritetno rješavati denivelacijom ili kružnim tokovima, a ostala opremiti vibracijskim uspornicima, semaforima i radarskim kamerama. Drugo, zabraniti postavljanje električnih stupova i stupova javne rasvjete uz ceste izvan grada, a postojeće planski zamjenjivati podzemnom mrežom i visećom rasvjetom, zabraniti sadnju stabala uz ceste te izgradnju armiranobetonskih mostića i betonskih prilaza preko uzdužnih odvodnih kanala, bez posebnih prometnih projekata, koji bi, u slučaju njihove opravdanosti/potrebe, prilagodili cestovnu infrastrukturu – ograničenje brzine, radarske kamere, uspornici, zaštitne ograde…