Banner 750x94 Mali istraživaci

Tip 1 Baner

Breadcrumbs

Petak, 23 Listopad 2020 08:25

60-godišnjak “mrtav-pijan” sjeo za volan, jer se kod nas to može, bez većeg rizika od ozbiljnih zakonskih posljedica

Ocijeni sadržaj
(12 glasova)

Tragična nesreća, u kojoj je jučer u 17:35, na Županijskoj cesti Poreč – Višnjan, teško alkoholizirani 60-godišnjak, Peugeotom 207, skrenuo na suprotnu stranu i 50-postotnim lijevim offsetom (najnepovoljnijom opcijom, jer se kinetička energija vozila usmjerava na smanjenu i asimetričnu deformacijsku zonu te koncentrirano na ugao noseće strukture karoserije ispred vozača, a ne cijelu prednju plohu) frontalno udario u prednji lijevi dio Nissana Sunny, kojim je upravljala 70-godišnjakinja, smrtno stradala u sudaru, dogodila se po obrascu čestom na hrvatskim prometnicama, zbog kojeg su naše ceste, razmjerno, 50 posto pogibeljnije od prosjeka EU-a.

Dva su bitna razloga za to:

Prvi: 60-godišnjak je za volan sjeo “mrtav-pijan”, s oko dva promila alkohola u krvi. Na to ukazuje 1,67 promila izmjerenih pulskoj bolnici, po protoku vremena od početka vožnji do nesreće i od nesreće do medicinske intervencije. S toliko alkohola u organizmu vjerojatno je teško mogao i hodati, a što se ipak upustio u vožnju, ukazuje da se nimalo nije plašio da bi zbog toga mogao biti sankcioniran i kažnjen!

Izvjesnost kažnjavanja je, očito, bila blizu nule i tko zna koliko je puta dotad alkoholiziran vozio, bez imalo straha od policije te našeg neučinkovitog i nepoštenog pravosuđa. Da jučer nije bio zaustavljen u tragičnoj nesreći, izvjesno bi nastavio tako voziti do tragične nesreće u drugoj situaciji.

Što bi se na američkoj cesti dogodilo, i to s 15-20 puta (!) manjom koncentracijom alkohola u krvi?! Lisice na ruke, s leđne strane, i – zatvor.

Pritom teški prekršitelji moraju precizno slijediti upute policijskog službenika (pokazati ruke, lagano napustiti vozilo…), a ako odstupe i počnu se nekontrolirano ponašati, riskiraju teške fizičke posljedice pri uhićenju.

Vozite s 0,1 promil alkohola (u većini američkih saveznih država dozvoljeno je 0,08, u nekima nula) – zatvor. Ali i ako je istekla prometna dozvola – zatvor! Logično, jer teško neispravan vozač i/ili vozilo izravno ugrožavaju živote u prometu.

Zbog toga u SAD-u praktički nema vozačkih ispita: niste u kaznenoj evidenciji i protiv vas se ne vodi sudski proces, nemate poreznog duga – ispunite obrazac potrebnim podacima, slikaju vas i daju vam vozačku dozvolu i upozore da trebate poštivati prometne propise.

Kakva autoškola?! Pa, ne treba vam autoškola da znate kako ne smijete pijani sjesti za volan kao ni, primjerice, napustiti benzinsku stanicu bez da prethodno platite gorivo. I za jedno i drugo kazna je – zatvor, izravno s mjesta počinjenja kaznenog djela.

Kod nas se ovakav, za građane skup, a neučinkovit prometni sustav uvelike gura zbog velikih financijskih dobitaka interesnih skupina i udruga građana s javnim ovlastima. A jasno je da se tragične nesreće rijetko događaju zbog manjka vještine vožnje. One u pravilu nastaju zbog teškog, namjernog kršenja prometnih propisa, odnosno devijantnog, protuzakonitog ponašanja u vožnji

Drugi razlog lošeg stanja sigurnosti našeg cestovnog prometa pokazuje što je krajnje neodgovorni i teško pijani 60-godišnjak vozio automobil niže klase (B-segmenta), koji se proizvodio od 2006. do 2012., dakle razmjerno siguran, a nesretna 70-godišnjakinja za klasu veći iz C-segmenta.

Trebalo je to biti povoljno za njen ishod, ali, nažalost, upravljala je automobilom koji se proizvodio od 1987. do 1991., po mjerilima aktivne i pasivne sigurnosti, iz “prethistorijskog doba”.

Usto, karoserije se tada još nisu potpuno pocinčavale, pa je izvorno nesigurna struktura manje ili više bila kompromitirana korozijom. Vozila je, ukratko, “lijes na kotačima”, oslobođen godišnjeg poreza, kojeg treba platiti na nova sigurna vozila, bez ikakvog malusa na autoosiguranje!

A da je zlosretna vozačica, u trećoj životnoj dobi, poželjela voziti novi, siguran automobil, kojim bi štitila sebe i sve sudionike u prometu (ako vozač doživi infarkt, vozilo samo zakoči pred pješakom…) država bi tražila da plati i “boga i vraga”.

Treba platiti tri slijedna poreza (poreza na porez), prvi u maržama zastupnika i trgovca, za ukupne troškove poslovanja, a država uzima dio u svakoj stavci, potom jedan od najvećih PDV-a, potom visoku trošarinu (PPMV) i na kraju godišnji porez, za vozila stara do 10 godina!

Dakle, pristojan automobil B-segmenta tvorničke cijene 50.000 kn naš kupac plaća oko 100.000 kn! I ne želi se odreći svog nerazumno visokog dijela, premda time bitno pogoršava prometnu sigurnost, a usto uprihodi manje, jer prosječni građani zbog toga rijetko kupuju nove, a uglavnom rabljene, nerijetko stare.

To je višestruko štetno za sve sudionike u prometu i cijeli sustav, ugrožava nacionalne interese, a toliko je apsurdno da ukazuje na nedostatak temeljne inteligencije onih koji o tome odlučuju.

Dokaz: da su oba vozila imala po barem četiri zvjezdice za sigurnost po Euro-NCAP-u te da je barem jedno bilo opremljeno sustavom autonomnog kočenja, ishod vjerojatno ne bi bio tragičan.

A da su oba imala sustave autonomnog kočenja, što podrazumijeva i po pet zvjezdica za sigurnost po sustavu Euro-NCAP, nesreća se vjerojatno ne bi ni dogodila! Usprkos teškoj alkoholiziranosti vozača, jer bi automobili sami preuzeli bitnu kontrolu. Došlo bi, možda, do nezgode.

Ali takva vozila naš porezni sustav teško penalizira i čini nedostupnim prosječnim građanima te ih upućuje i motivira da voze i kupuju “lijesove na kotačima”.

Ova, po američkim standardima bizarna, a po našim tipična tragična nesreća pokazuje da za nužno povećanje sigurnosti na našim cestama prvenstveno treba uvesti mjeru 50-postotnog smanjenja trošarine i godišnjeg poreza za nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost, a ako su usto opremljena i sustavom autonomnog kočenja, trošarinu i godišnji porez treba ukinuti.

Usto, bez štetnog političkog populizma, treba uvesti malus na autoosiguranje starih, nesigurnih vozila te dodatni bonus na sigurna. Potom se trebamo fokusirati na sljedeće tri mjere:

1. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
2. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
3. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja.

Za to je nužno prometnice premrežiti radarskim kamerama, a na elektroničkim nadzorom nepokrivenim lokacijama povećati fizički – policijski nadzor.

Istodobno, iz temelja treba početi mijenjati i unapređivati neučinkovit i uvelike nepošten pravosudni sustav. 

Željko Marušić