Ponedjeljak, 11 Srpanj 2016 10:35

Neodlučne birače pozvat će neke nove i treće opcije, koje ćete vidjeti samo tada

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

TKO ĆE SVE TRAŽITI SVOJE MJESTO NA POLITIČKOJ SCENI OVE RAZJEDINJENE SLAVONIJE -

Politička i stranačka scena sve više se zagrijava, kako se približavaju najavljeni parlamentarni izbori, po najavi s Pantovčaka bit će 11. rujna, u vrijeme kada se svi vrate s godišnjih odmora, a i brige oko škole već će biti riješene, učenici će krenuti u školu.

No brige sada more čelnike i rukovodstva stranaka, kako u prilično kratkom roku, kratkom za promijeniti nešto na bolje, no kratkom i za osigurati dovoljno financijskih sredstava za kvalitetnu kampanju. Tu je još i ljeto i godišnji odmori kada puno građana nije u svom mjestu. Kako i kada onda pripremiti kampanju, kome usmjeriti tu kampanju, tko su ti birači koji se još nisu opredijelili, kako poljuljati one koji uvijek glasaju za iste te ih privući u svoj politički tabor.

Zahuktava se i dolazi vrijeme i potražnje za „kaputima“, presvlače se kaputi sada, kao nikada do sada. Ako si do sada bio zeleni, možeš sada biti malo crveni, ili plavi, pa ni oranž boje nisu tako nepopularne. Ako si bio malo više desno, skrenuti malo lijevo nije nikakav problem, ili si bio dugogodišnji lijevi, ne samo birač, nego i čelnik stranke, sada otići podosta desno, nije to nikakav problem. Moraš samo malo imati želudac kao krokodil i „presvući kaput“. Kada to naprave još oni obični anonimni glasači, to možemo razumjeti, razočarao se u onima za koje je glasao, pa čovjek želi promjene. No kada to naprave oni, koji su bili čelnici, koji su nas sa govornica uvjeravali kako je baš ta njihova opcija spas, kako su oni pravi i da ginu za tu stvar, a sutra opet tako gorljivo govore u „novom kaputu“, o nekoj novoj opciji, onda je svaki komentar suvišan, no to Slavonci nikako da vide.

Mi u Slavoniji ponovno dozvoljavamo da nas za nos vuku i oni iz velikih stranaka, iako ni jedni za Slavoniju nisu napravili, ama baš ništa. Jesu, napravili su da su slavonske županije ponosno na ljestvici, na zadnjim mjestima po svemu u Hrvatskoj. No sada po glasove u Slavoniji dolaze i oni iz Metkovića, oni iz Dalmacije, oni iz Zagreba. Nekako im se čini da su Slavonci baš blesavi, pa da pokupe i oni glasove u Slavoniji, trebat će im kada budu rješavali probleme u svojim sredinama. Je ste li vidjeli te iz Metkovića, kasnije nakon izbora, jeste dakako na TV-u, najveći broj ministara, zamjenika, pomoćnika, državnih tajnika, baš iz Metkovića. A vaši projekti navodnjavanja, rješavanja teškog stanja u poljoprivredi, poboljšanje teškog života, ostali su po strani, rješavat će se u nekom drugom mandatu. „Sada u ovom mandatu moramo riješiti taj veliki problem oko fotelja i funkcija, a kad mi pohvatamo te sve fotelje, onda ćemo rješavati vaše probleme“ rekli su iz baš te treće, spasiteljske opcije. Jeste li vidjeli ove što delaju iz Zagreba, jeste, jedan dan prije onih prošlih izbora i sada ćete ih vidjeti koji puta prije ovih izbora.

Za ova dva velika bloka ne vrijedi trošiti riječi, pa naši saborski zastupnici iz tih velikih blokova umjesto da nastupaju zajedno u toj hrvatskoj sabornici, oni rade zdušno jedni protiv drugih, pa ni kavu ne mogu popiti zajedno. Sve što jedni pokrenu, oni drugi se iz petnih žila trude da im to sruše, i tako obrnuto, već nekoliko godina viđeni scenarij, koji se ponavlja iz ciklusa u ciklus. Pa što nam onda ostaje, ostaje na dobra perspektiva, da postanemo odlični i hvaljeni radnici, već poznato u Austriji, Njemačkoj, Irskoj, Kanadi, Americi, Australiji. Taj scenarij gledamo već neko vrijeme, u zadnjih godinu dana gledamo ga prečesto, ostaje naša Slavonija sve praznija, sve tužnija, sve jadnija, sve gladnija.

Kada će onda biti bolje? Kad Slavonija shvati da se mora sama izboriti za svoje bolje sutra, svojim snagama. Možda kada se ugledamo na regiju koja prednjači, na Istru, koja ima svoju političku opciju. A svi ostali se još trude Istri dati što više, da budu bar malo u milosti kod Istrijana. Za to je Slavonija na dnu i zaboravljena, nije zaboravljena samo kada svi dolaze po glasove, onda se Slavonije svi „sjete“.

Sjete se da je Slavonija naša žitnica, a u Saboru glasaju za uvoz kruha, sjete se naših mljekara, a sutra u Saboru glasaju za uvoz mlijeka, sjete se naših finih slavonskih mesnih delicija, a sutra u Saboru glasaju za uvoz svinjetine…

Tekst: Ante Portas