Većina zemalja srednje i istočne Europe tek 30 godina ima slobodno tržišno gospodarstvo. Budući da su gospodarstva u regiji relativno mlada, težnja za profitom ostaje središnji prioritet za većinu poduzeća i investitora. Međutim, i poduzeća i pojedinci već imaju sredstva i spremnost doprinijeti društvenom razvoju regije. Samo u Hrvatskoj postoji potencijal za više nego udvostručenje pružanja pomoći pojedinaca – prema studiji koju je proveo Social Impact Alliance for Central & Eastern Europe: „Oslobađanje privatnog kapitala za dobrobit društva u srednjoj i istočnoj Europi”.
Slično drugim zemljama u regiji srednje i istočne Europe, Hrvatska svoj gospodarski identitet gradi od 1991. godine. Njezino pristupanje Europskoj uniji 2013. svakako je pomoglo razvoju zemlje. Hrvatska je trenutno dom za 3,9 milijuna stanovnika te oko 180.000 poduzeća, većina kojih, više od 166.000, su mikropoduzeća (do 9 zaposlenika).
Ekosustav društvenog učinka u Hrvatskoj i srednjoj i istočnoj Europi
Socio-ekološka pitanja sve više pobuđuju interes, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj regiji srednje i istočne Europe. Danas 41 % hrvatskog stanovništva (47 % u cijeloj regiji srednje i istočne Europe) donira u društvene svrhe. Najimpresivniji je, međutim, filantropski potencijal Hrvata, koji iznosi 170 milijuna eura godišnje – 100 milijuna eura više od trenutne razine donacija. To je zaključak izvješća „Oslobađanje privatnog kapitala za dobrobit društva u srednjoj i istočnoj Europi”, sveobuhvatne analize istraživanja koje je proveo Social Impact Alliance for Central & Eastern Europe (neovisni, apolitični trust mozgova) između 2020. i 2023. u suradnji s ključnim dionicima i donositeljima odluka u 11 zemalja srednje i istočne Europe: Hrvatskoj (uz sudjelovanje strateških partnera: HR PSOR i Ilej/partneri u suradnji s odvjetničkim društvom Karanovic/partneri) i Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji. Uključuje i uvide iz Ukrajine, jer rat ima ulogu konteksta, katalizatora i pokretačke snage aktivnosti poduzeća, ulagača i pojedinaca u regiji.
– Tijekom protekle četiri godine tražili smo odgovore na pitanje što bi trebalo promijeniti u zakonima, oporezivanju, osvještavanju ili edukaciji kako bi vlasnici privatnog kapitala učinkovitije ili većim iznosima podupirali društvene i ekološke ciljeve. U tu smo svrhu ispitali očekivanja javnosti, uključujući u Hrvatskoj, provodeći više od 7,5 tisuća intervjua s članovima šire javnosti i više od 230 stručnih intervjua s ključnim dionicima iz privatnog, javnog i društvenog sektora te akademske zajednice – kaže Anna Korzeniewska, osnivačica Social Impact Alliance for Central & Eastern Europe.
Najvažniji trendovi
Izvješće „Oslobađanje privatnog kapitala za dobrobit društva u srednjoj i istočnoj Europi” pokazuje da kao građani srednje i istočne Europe, imamo sve više kapitala, resursa i spremnosti da se uključimo u društvena pitanja – s pravom motivacijom bili bismo voljni donirati gotovo dvostruko više nego danas (s 2,7 milijardi EUR na 5,5 milijardi EUR). – S druge strane, iako već imamo što podijeliti i sve smo spremniji na to, društveni angažman još uvijek nije sastavni dio načina na koji živimo ili vodimo posao – citira Anna Korzeniewska rezultate istraživanja. Kako objašnjava osnivačica trusta mozgova, pomažemo spontano, kao rezultat emocionalne reakcije na određenu situaciju ili krizu. Samo je polovina donatora izjavila da redovito donira (51 % u srednjoj i istočnoj Europi, 47 % u Hrvatskoj).
Poduzeća imaju vrlo važnu ulogu u kontekstu financijske i nematerijalne potpore (osobito u području volontiranja zaposlenika ili pro bono aktivnosti). Danas su prvenstveno motivirana vanjskim čimbenicima (regulativa, očekivanja matičnog poduzeća, novonastali pritisci kupaca i zaposlenika). Međutim, budući da jezik i terminologiju propisa, posebno onih koji se odnose na nefinancijsko izvješćivanje, osobe koje ih primjenjuju u praksi ne razumiju u potpunosti, mnoga se poduzeća bave samo onim izazovima koji su potrebni kako bi ostala sukladna. Situacija je nešto drugačija za obiteljska i manja poduzeća, gdje društveni krugovi i osobno iskustvo njihovih voditelja imaju važnu ulogu. Ove vrste poduzeća sklone su samostalno podupirati ciljeve koji su im važni, obično na lokalnoj razini.
U međuvremenu, stanovnici srednje i istočne Europe sami govore o vrsti korporativnog građanstva koje žele. Od poduzeća u financijskom sektoru očekuje se da se bave pitanjima siromaštva, obrazovanja i ukupnog gospodarskog rasta. Očekuje se da će prehrambena poduzeća i trgovački lanci staviti veći naglasak na borbu protiv gladi i promicanje odgovorne potrošnje, dok bi se energetska i automobilska poduzeća trebala usredotočiti na klimatska pitanja. S druge strane, od tehnoloških i IT poduzeća očekuje se da pokreću gospodarski rast i podržavaju inovacije. Vrijedno je napomenuti da građani srednje i istočne Europe cijene društvenu angažiranost poduzeća – 50 % građana izjavilo je da preferira kupnju proizvoda od društveno odgovornih brendova (48 % u Hrvatskoj), a 45 % ih je spremno platiti malo više za njih (43 % u Hrvatskoj).
U podizanju razine informiranosti važni su i mediji koji svojim djelovanjem mogu promicati ispravne stavove, kao i javna uprava koja oblikuje pravni i fiskalni ekosustav te može poticati poželjno ponašanje – primjerice, nagrađivanjem društveno angažiranih poduzeća, pozivanjem na poslovne misije ili rezerviranjem određenih natječaja za poduzeća koja zadovoljavaju strože kriterije. – Strategije i stupanj otvorenosti javne uprave za suradnju razlikuju se u regiji. Neke su zemlje već uspostavile posebne strategije i tijela za uključivanje u dijalog s dionicima, dok drugima još uvijek nedostaju propisi i strukture koje bi usmjeravale i pružale okvir za prioritete za druge sektore – kaže Anna Korzeniewska.
Također valja spomenuti da postoji sve veći interes za ulaganje s učinkom u regiji srednje i istočne Europe, koje se definira kao strategija ulaganja koja nastoji ostvariti financijske povrate uz stvaranje pozitivnog učinka. Međutim, ovo tržište je visoko usmjereno na ostvarivanje profita te se kriteriji donošenja odluka nisu promijenili (potencijal za profit i dalje je ključni kriterij procjene). Ako očekujemo povećanje razmjera ulaganja u utjecaj u regiji, praktičari moraju jasnije razumjeti definiciju učinka i načine na koje se on mjeri i izvještava, a to zahtijeva standarde i alate. Postoji i potreba za boljom ponudom novoosnovanih poduzeća, kao i za državnim poticajima poput poreznih olakšica.
Ključna uloga zapadnih zemalja
Izvješće „Oslobađanje privatnog kapitala za dobrobit društva u srednjoj i istočnoj Europi” pokazuje da stanovnici srednje i istočne Europe ne žele biti sami u razvoju kulture pružanja pomoći. 52 % građana kaže da trenutna geopolitička situacija zahtijeva podršku razvijenijih zemalja kao što su SAD, Velika Britanija ili Zapadna Europa. Zapadne zemlje omogućuju pristup ne samo kapitalu, već i znanju i obrazovanju. Ovo je važno jer su veća razina informiranosti i korištenje najboljih praksi sa zrelijih tržišta ključni ako želimo prijeći s filantropije u obliku odgovora na krizu, koji se očito intenzivirao tijekom pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini, na stratešku i dugoročnu filantropiju.