Breadcrumbs

Srijeda, 13 Svibanj 2020 20:23

Sa svim potomcima Kata Budimlić proslavila 100. rođendan

Ocijeni sadržaj
(27 glasova)

ŽIVOT JU NIJE MAZIO VEĆ OD DJEČJEG DOBA KADA JE OSTALA BEZ RODITELJA A CIJELI ŽIVOT PROŠLA SKROMNO I UZ MOLITVU - 

STARA LIPA - Daleke 1920. godine, na današnji dan, 13. svibnja rodila se mala Kata, rođ. Josipović u Eminovcima.Rodila se tek nekoliko dana kako je umro otac, koji je bolovao na pluća, nije ga upoznala. Nije još dočekala da napuni 4. rođendan kada joj je umrla i majka, također kao plućni bolesni. Teška vremena došla su za Katu. - Nije se imao tko za mene više brinuti, nitko me nije htio prihvatiti. Stric je već imao svoje djece, a ja sam ostala sama, nije me nitko htio uzeti k sebi - teškim glasom govori Kata, svoja sjećanja. Zastaje malo, jer to su zaista teške uspomene. Prihvatio ju je ujak i njegova žena u Vilić Selu, no tek kada je njegova družina, jer tada se živjelo u družinama, to odobrila. - Tek tada su za mene došla lijepa i dobra vremena, jer ujna Milka mi je bila kao majka, bila je i bolja od majke. U družini je bilo lijepo a radilo se puno, jer su obrađivali puno zemlje. Punih 12 godina živjela sam tamo, a onda sam se udala ovdje u Staru Lipu. Teko mi je bilo kad sam se udavala, jer nisam imala nikoga rođenoga svoga. Od Vilić Sela do Stare Lipe sam cijeli put proplakala, bilo mi je jako teško. No, dobro i bogato sam se udala, jer sam mogla birati, imala sam grunta i novaca na banci, pa su se za mene otimali. Ovdje sam došla u dobru kuću i bogatu familiju, također družinu. Isto se dosta radilo, bili su vrijedni i dobri ljudi. Iako sam bila slabašna, radila sam puno, bila sam uvijek u teretu. Kad je mogla svekrva i strina, mogla sam i ja, nisam se dala, htjela sam se pokazati. Na kraju sam ja imala tri matere, onu koja me rodila, onu koja me othranila i onu koja me prihvatila kao majka kad sam se udala. Sve su mi dobre bile.

U braku je dobila dvoje djece, kćerku i sina, a sa sinom je ostala živjeti kasnije u domaćinstvu, pomogla mu podići njegovu djecu, svoje unuke, a kasnije je pomagala i u odgoju praunuka, jer su unuci imali imali svaki po tri kćerke, Katine praunuke. Danas, kaže Kata kada smo je pitali kako se osjeća? - Osjećam se staro, teže se krećem a i slabo vidim. No još uvijek se svaki dam molim i zahvaljujem Bogu što mi je podario tako dug život, što mi je podario tako dobru djecu, moje unuke, njih 4-ero, praunuke, njih 9-ero pa i šukununuke, njih 11-ero, a 12. je na putu. Uvijek se puno radilo, a živjelo se skromno, ne kao danas, meso se jelo samo četvrtkom i nedjeljom i na veće svece. Ja sam uvijek i voljela običnu, domaću hranu, žgance,masnu taranu, čorbu. Savjetujem i ovim mladima da se više mole, idu u crkvu, jer samo im Bog može pomoći, nitko drugi.

Osim Kate Budimlić u Požeško-slavonskoj županiji ima još dvije 100-godišnjakinje. Djeca i unuci su baki Kati priredili veliku feštu a i tortu sa oznakom 100 godina.