ANKICA JOSIPOVIĆ IZ DOLJANACA MEĐU RIJETKIM ŽENAMA LOVCIMA U POŽEŠKO-SLAVONSKOJ ŽUPANIJI  -

POŽEGA - Cijeli život okružena lovcima i lovačkim pričama Ankica Josipović iz Doljanaca i sama je na kraju odlučila postati lovkinjom. Iako je u Požeško-slavonskoj županiji među rijetkim ženama lovcima to je ne zabrinjava jer mirna i sigurna ruka uz odličan vid, osigurali su joj  dobar status  među lovcima.

- Moj je muž bio lovac, a njegovim su stopama krenuli najprije jedan pa drugi sin pa eto i treći sin. Cijela je obitelj u lovcima pa je vjerojatno odakle i moja ljubav prema lovstvu. Kako sam godina tim okružena pomislila sam da bi bilo zgodno da i ja krenem u te vode i eto me lovkinja sam već punih osam godina - kaže naša sugovornica dodajući kako je zapravo najviše privlači druženje s prirodom te ljubav prema životinjama.

- Ma nije točno da mi samo odstreljujemo divljač. Mi se o njoj skrbimo. Kad je loša zima i jako hladno redovito idemo u lovišta i hranimo divljač. Malo ljudi to radi, samo mi lovci - kaže naša sugovornica.

Ona se doznajemo dalje dobro uklopila jer je iza nje 30-ak godina života s lovcima. To su prihvatili i mještani u selu pa se više nitko ne čudi. - Ponekad se više čude lovci kada dođem na neke skupštine i sastanke, Volim lov i mislim da sam solidna lovkinja. U lovištu imamo sve vrste divljači. Meni je posebno draga srneća divljač pa ne idem u lov na nju. Nikada ništa nisam odstrijelila kada je riječ o srnećoj divljači. Možda zato što smo svojedobno kod kuće imali srnu. Bila je mala i ozlijeđena i mi smo je othranili. Dosta dugo je bila kod nas i na kraju je završila u prirodi - kaže dalje naša sugovornica dodajući kako je zato najviše odstrijelila divljih svinja. Iako je svojedobno plašila pucnjava i nije voljela lovačko oružje danas bez problema održava svoju pušku a ni pucnjava joj ne stvara probleme. Svog prvog lova i danas se sjeća.

- Nisam uzela pušku u ruke dok nisam položila lovački ispit. Ispočetka sam voljela da budem sama na čeki i da sama pucam kako nitko ne bi vidio ono što sam napravila.  Bilo je tu svega pa i suza. Najviše suza je ipak  bilo kada sam  prvi put odstrijelila divlju svinju. Bila sam stvarno sretna jer sam uspjela. Ma mi žene možemo sve - kroz smijeh zaključuje Ankica Josipović.

V. Re.