Copernicus služba za klimatske promjene Europske unije objavljuje svoje godišnje nalaze koji pokazuju da je 2021. globalno bila među sedam najtoplijih godina od početka mjerenja. Europa je doživjela ljeto ekstrema s toplinskim valovima na Mediteranu i poplavama u srednjoj Europi. U međuvremenu, globalne koncentracije ugljičnog dioksida i – vrlo značajno – metana, nastavile su rasti.

Danas Copernicus služba za klimatske promjene (C3S), koju provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) u ime Europske komisije uz financiranje Europske unije, objavljuje nove podatke koji pokazuju da je posljednjih sedam godina uvjerljivo bilo sedam najtoplijih godina od početka mjerenja. Unutar ovih sedam godina, 2021. spada među hladnije godine, uz 2015. i 2018. U međuvremenu, Europa je doživjela svoje najtoplije ljeto dosad, iako blizu prethodnih najtoplijih ljeta 2010. i 2018. U suradnji sa Copernicus službom za nadzor atmosfere (CAMS), C3S također izvještava da preliminarna satelitska mjerenja potvrđuju da su koncentracije stakleničkih plinova nastavile rasti tijekom 2021., s razinama ugljičnog dioksida (CO₂) koje su dosegle godišnji globalni prosječni rekord u stupcu od približno 414 ppm, a razine metana (CH₄) godišnji rekord od približno 1876 ppb. Emisije ugljika iz šumskih požara u cijelom svijetu iznosile su ukupno 1850 megatona, posebno potaknute požarima u Sibiru. To je bilo nešto više nego prošle godine (1750 megatona emisija ugljika), iako se trend od 2003. smanjuje.

Globalna površinska temperatura zraka

• Globalno, 2021. je bila peta najtoplija zabilježena godina, ali tek neznatno toplija od 2015. i 2018.
• Godina je bila 0.3°C iznad referentnog razdoblja 1991.-2020., 1.1-1.2°C iznad predindustrijske razine 1850.-1900.
• Posljednjih sedam godina bilo je uvjerljivo sedam najtoplijih godina od početka mjerenja

Gledajući globalni prosjek, u prvih pet mjeseci u godini bilo je relativno niskih temperatura u odnosu na nedavne vrlo tople godine. Međutim, od lipnja do listopada su mjesečne temperature gotovo stalno bile među 4. najtoplije zabilježene u svijetu. Temperature u posljednjih 30 godina (1991.-2020.) su blizu 0.9°C iznad predindustrijske razine. U usporedbi sa zadnjim 30-godišnjim razdobljem, regije s najviše iznadprosječnih temperatura uključuju pojas koji se proteže od zapadne obale SAD-a i Kanade do sjeveroistočne Kanade i Grenlanda, kao i velike dijelove središnje i Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Najviše ispodprosječnih temperature zabilježeno je u zapadnom i najistočnijem dijelu Sibira, Aljasci, iznad središnjeg i istočnog Pacifika – paralelno s uvjetima La Niñe na početku i na kraju godine – kao i u većem dijelu Australije i dijelovima Antarktika.

Europske površinske temperature zraka:

• Tijekom cijele godine, Europa je bila samo 0.1°C iznad prosjeka 1991.-2020., što je izvan deset najtoplijih godina
• Svih deset najtoplijih godina za Europu dogodilo se od 2000., a sedam najtoplijih godina bilo je od 2014. do 2020.

U Europi su posljednji mjeseci zime i cijelo proljeće općenito bili blizu ili ispod prosjeka 1991.-2020. Hladna faza u travnju, nakon relativno toplog ožujka, uzrokovala je kasni mraz u zapadnim dijelovima kontinenta. S druge strane, europsko ljeto 2021. godine bilo je najtoplije zabilježeno, blizu prethodnih najtoplijih ljeta 2010. i 2018. godine. Lipanj i srpanj su oba bili drugi najtopliji među svojim mjesecima, dok je kolovoz sveukupno bio blizu prosjeka, ali je doživio veliki razdor između iznadprosječnih temperatura na jugu i ispodprosječnih temperatura na sjeveru. 

Europski ljetni ekstremni događaji

Anomalije oborina, relativne vlažnosti površinskog zraka, volumetrijskog udjela vlage u gornjih 7 cm tla i temperature zraka na površini za srpanj 2021. u odnosu na srpanjske prosjeke za razdoblje 1991.-2020. Tamnije sivo sjenčanje označava gdje se vlažnost tla ne vidi zbog ledenog pokrivača ili klimatski niskih oborina. Izvor podataka: ERA5 Zasluge: Copernicus služba za nadzor atmosfere/ECMWF. Iz hidrološkog biltena iz srpnja 2021.

Tijekom ljeta 2021. godine u Europi je bilo nekoliko ekstremnih događaja sa znatnim posljedicama. U srpnju su u zapadnom dijelu središnje Europe u regiji s tlom blizu zasićenja padale vrlo obilne oborine, što je dovelo do teških poplava u nekoliko zemalja, od kojih su najteže bile pogođene Njemačka, Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Sredozemna regija doživjela je toplinski val tijekom srpnja i dijela kolovoza, a visoke temperature posebno su pogodile Grčku, Španjolsku i Italiju. Europski rekord visoke temperature oboren je na Siciliji, gdje je zabilježeno 48.8°C, 0.8°C iznad prethodnog, iako Sicilijanski rekord tek treba službeno potvrditi Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Vrući i suhi uvjeti prethodili su intenzivnim i dugotrajnim šumskim požarima, osobito u istočnom i srednjem Sredozemlju, a Turska je bila jedna od najteže pogođenih zemalja, uz Grčku, Italiju, Španjolsku, Portugal, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Alžir i Tunis.