Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 05 Veljača 2014 11:46

Koliko poticaja, toliko i proizvodnje

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

RAZGOVOR S POVODOM: Željko Jakopović, zamjenik župana za gospodarstvo Požeško-slavonske županije

RAZGOVARALI SMO S ZAMJENIKOM ŽUPANA JAKOPOVIĆEM NAKON POSJETE TURSKE DELEGACIJE ODBORA ZA POLJOPRIVREDU NJIHOVOG PARLAMENTA, GDJE SMO DOBILI PODATKE KOLIKO JE TURSKA POLJOPRIVREDA NAPREDOVALA

POŽEGA – Prošlog tjedna Požeško-slavonsku županiju i njene poljoprivredne proizvodne kapacitete posjetilo je izaslanstvo Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i ruralne poslove Velike nacionalne skupštine Republike Turske, njihovog parlamenta, predvođeno predsjednikom odbora Ibrahimom Yigitom. Posjet je inicirao i organizirao Franjo Lucić, saborski zastupnik i također predsjednik Odbora za poljoprivredu našeg parlamenta, a goste je primio župan Alojz Tomašević i zamjenik župana za gospodarstvo Željko Jakopović.

- Dojmio me se taj posjet iako sam znao da je razvoj turske poljoprivrede u uzletu, no nisam znao da su oni to sa lakoćom sve izveli u nekoliko zadnjih godina, bolje rečeno u posljednjih pet godina, oni su svoju poljoprivredu razvili na zavidni nivo. Velika je to zemlja, velikih mogućnosti i teško se uspoređivati u proizvodnim kapacitetima, ali mislim da bi se moglo puno naučiti od njih i primijeniti u našoj poljoprivredi. Njihov cilj koji su si prvo postavili je samodostatnost poljoprivredne proizvodnje za svoje tržište, za prehranu svoje zemlje, a onda naravno i za izvoz, gdje se turska poljoprivreda nalazi sve više. To su sve razvili uz sistem poticaja i planskog razvoja, a njihov slogan koji su tom prilikom koristili „Koliko poticaja, toliko i proizvodnje“ to je dokazao praktično. Na žalost kod nas u Hrvatskoj mi nikako da shvatimo upravo to, da se mora postaviti jedan cilj poljoprivredi, da se mora napraviti plan kako do toga doći i da se onda potiče proizvodnja da dostigne taj cilj. Naše Ministarstvo poljoprivrede još uvijek nezna ni koliko nam treba poljoprivrednih proizvoda samo za vlastitu potrošnju, a nezna ni kolike su mogućnosti naše poljoprivredne proizvodnje.IMG 5242

Daj te nam još malo usporedite te impresivne podatke poljoprivredne proizvodnje i pojasnite kako su do toga došli?

- Turska ima 26 milijuna ha obradivih površina, a Hrvatska tek 1,2 milijuna ha, a svrsi bi se moglo privesti, znači napuštenog, državnog i neobradivog zemljišta još oko 600 tisuća ha, ali se od toga zadnje dvije godine nije svrsi privelo 50 ha. Turska navodnjava 5 milijuna ha, a Hrvatska tek 23 tisuće ha. Turska ima mogućnost za navodnjavanje još 5 milijuna ha i to je njihov cilj i projekti razvoja idu prema tom cilju, dok mi u Hrvatskoj te sve potencijale još niti neznamo, planovi nam još nisu izrađeni. Mogućnosti navodnjavanja su nam velike, ali ih ne koristimo i u ovoj županiji smo se ozbiljno uhvatili u koštac s tom problematikom. Mislim da smo stavili pred sebe bar neki cilj i napravili plan mogućeg navodnjavanja.
Impresivan razvoj napravili su u stočarstvu i danas uzgajaju 35 milijuna goveda, imaju samodostatnost za vlastitu ishranu stanovništva, dok mi danas bilježimo smanjenje proizvodnje u stočarstvu.

Kako je ustrojeno njihovo ministarstvo i kako funkcionira kontrola na terenu?

- Ministarstvo poljoprivrede ustrojeno je tako da za pojedine sektore poljoprivredne proizvodnje imaju stručne jedinice koje pak diljem Turske imaju svoje stručnjake koji svakodnevno prate i analiziraju proizvodnju, savjetuju poljoprivredne proizvođače i vraćaju svakodnevne informacije u ministarstvo poljoprivrede, tj. u stručnu jedinicu koja sve analizira i šalje konkretne upute za stručni rad te takav princip daje odlične rezultate. treba istači da se većina te proizvodnje odvija na selu, koje nisu zapustili, da o svom ruralnom dijelu vode računa da ne ostane prazan prostor. Ključna stvar u ovome procesu su poticaji koji se strogo kontroliraju te prati njihov učinak na kvaliteti i kvantiteti proizvodnje i oni uvijek ističu svoj slogan koji prati poljoprivrednu proizvodnju „Koliko poticaja, toliko i proizvodnje“.

Sve više industrijskih prehrambenih proizvoda na policama naših trgovina nosi naziv „Proizvedeno u Turskoj“, sve više europskih najpoznatijih robnih marki proizvodnju seli u Tursku, vjerojatno i zbog toga što je ogromna proizvodnja poljoprivrednih sirovina. Nekada smo s podsmjehom gledali na tu proizvodnju, a što mi možemo onda danas ponuditi tom velikom tržištu Turske?

- Nevjerojatan je podatak da je ovakav pristup u proizvodnji rezultirao u posljednjih pet godina sa samodostatnošću u proizvodnji junećeg mesa, te razvojem poznate pokrajine Antalije koja ima najveća dostignuća u stakleničkoj proizvodnji.
Turska je veliko tržište i prilika za trgovinu, tj. zemlja u kojoj se vino sve više konzumira i moguća je prodaja sjemenskih roba, te junećeg mesa. Turska za naše poljoprivredne proizvode može biti i tranzitna zemlja prema trećim zemljama susjedima Turske.
Prijateljski odnos dviju država, koji su posebno isticali svi gosti iz Turske, s riječima „Hrvatistan je naš prijatelj i mi ga smatramo za prijatelja“ trebali bi svakako bolje iskoristiti. Turski poslovni ljudi imaju nekoliko velikih ulaganja u Hrvatsku, a sada im te dobre kontakte onemogućavamo i sa uvođenjem viza, jer su oni država izvan granica EU, što su posebno istakli kao problem koji otežava bolju suradnju. Ostvarene kontakte morat će iskoristiti naši poduzetnici koji imaju proizvode koje tursko tržište traži, a da li će na tom putu imati i pomoć Ministarstva poljoprivrede ili će ga morati sami krčiti, vidjet će se. Turska se posebno pohvalila i brojem od 31 milijuna turista koji dolaze iz cijele Europe i za njihovu opskrbu treba također proizvoda iz cijelog svijeta. I tu imamo svoju šansu!