Požega je prelijep grad u srcu Zlatne doline. Građani su nedavno prigodno proslavili njegov dan.

Građani koji pronose njegovo ime kako djeca tako i odrasli na raznim natjecanjima, turnirima, promocijama i slično time pokazuju koliko vole svoj grad.

Sretni su jer žive u okrilju europskih vrijednosti koje pozivaju na demokraciji.

Sjetimo se te definicije. "Grčka δημοκρατία (demokracija) je bila direktan oblik demokracije. To znači da su svi građani na skupštinama donosili odluke. Nisu birali predstavnike koji bi to radili umjesto njih. Držali su da su građani politički sposobni i moralni za donošenje odluka za njihov polis. Donose odluke i zakone od općeg interesa, odlučuju o porezu i sude. Javni službenici su birani ždrijebom i njihova se dužnost ne može ponavljati."

Dakle, nešto od preteča demokracije nismo dobro razumjeli.

Kad daju svoj glas ili traže zastupnika, oni traže: više mjesta u vrtićima, prometnu uređenost, vladavinu prava, zabavno kulturne sadržaje. Za sebe, za svoj grad - jer žele biti dio njega i u njemu prosperirati.

Građani koji nemaju dovoljan broj zastupnika tehnički ne dođu do svoga prava glasa.

Naime; ušli smo u EU, nadali smo se napretku.

Ušli smo nedavno u Schengen, nadali smo se napretku.

Europa u našim mislima predstavlja, sklad, jedinstvo, prilike zaposlenja, uređenu državu, visoki standard demokracije. Gradovi su dakle, pozvani urediti državu.

Tako je mali grad Bale uredio svoj lokalni dio države, osigurao vrtiće, izdašne potpore za roditelje s više djece i puno toga još.

Pitala sam djecu na satu što bi poklonili svom gradu za rođendan. Odgovorili su:

• - Više poslova (dijete nezaposlenog roditelja)
• - Više zabavnih sadržaja
• - Kino
• - Bolje ceste (reče vozačica koja dnevno pređe 30 km uzduž i po preko požeških rupa na cestama)

Pa uredimo grad prema zahtjevima njihovih građana kako mladih tako i starijih. Baš zato jer mu želimo najbolje.

Jer ne želimo da je predvodnik županije na predzadnjem mjestu po razvijenosti u državi.

Dokažimo da smo europski grad koji počiva na načelima demokracije i da odabrani zaista zastupaju grad. Dajmo građanima kruh u ruke, sadržaje za djecu i mlade i sigurnost na cestama.

Iako smo u puno težim vremenima čuli prvi put veliku istinu, vrijedi ju i ovdje ponoviti. “Grad nije umro. On živi u svakom od nas. Grad - to smo mi.” (Cit., S. Glavašević)

Grad treba oživjeti. On ima tu snagu. Sad se pozivaju odgovornosti. Ipak mu je rođendan. 

Kolumna iz pera jedne mame-učiteljice-supruge: Sandra Halt Ćuže