PLANINARI PD MALIŠĆAK IZ VELIKE ORGANIZIRALI VISOKOGORSKU TURU NA VRH BALKANA -

POŽEGA/RILA – Ni kiša praćena ledom, ni munje ni gromovi, koji u planini izgledaju poprilično zastrašujuće, nisu spriječili četrdesetak planinara da se popnu na najviši vrh Balkana - Musalu (2.925 m), na bugarskoj planini Rili.

Izlet je organizirao Višeslav Turković, licencirani vodič HPS-a, ispred veličkog PD Mališćaka.

Na oko 700 kilometara dug put u Bugarsku, krenulo ih je 44-ero, te nakon cijelo noćnog putovanja kroz Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, u jutarnjim satima stižu u Sofiju gdje su oko devet sati po bugarskom vremenu. Nakon mijenjanja eura u leve i jutarnje kave, krenuli u razgledavanje glavnog grada Bugarske.

Hram Aleksandra Nevskog, crkva svetog Georgija, spomenik svete Sofije, Trg Republike sa spomenikom caru Aleksandru II., zgrada bugarskog parlamenta samo su neke od brojnih znamenitosti Sofije, grada koji datira od prije sedam tisuća godina zbog čega je drugi najstariji glavni grad u Europi u kojem danas živi oko 1,4 milijuna stanovnika. I naravno, nezaobilazna kupovina kozmetike od ruža po kojoj je Bugarska poznata u cijelom svijetu.

- U večernjim satima smještamo se u dom Šumantica do kojeg smo nimalo lagane stvari morali nositi nešto više od 300 metara, budući da autobusima nije moguće doći do samog doma. Nakon noćenja, sutradan oko 8 sati smo krenuli ostvariti svoj veliki cilj, popeti najvišu planinu Balkana – Musalu na 2.925 mnv. U ruksake smo stavili najosnovnije stvari među kojima i kabanice jer je za poslijepodne najavljena promjena vremena – prepričava nam Višeslav Turković.

Uspon do planinarskog doma na 2.389 metara pruža prekrasne prizore guste šume, širokih livada, jezera, ali i stijena na kojim se snijeg još uvijek zadržao u sasvim dovoljnoj količini za grudanje u lipnju. Dolaskom do doma, prognoza se obistinila, a prevrtljivo je vrijeme specifično za planinski masiv Rilu pokazalo svoje pravo lice.

- Zbog jake grmljavine neki su odlučili ostati u domu dok je ostatak ekipe od oko 30 planinara hrabro krenuo u savladavanje dodatnih 500 metara nadmorske visine. Puni elana krenuli smo prema vrhu, no vrlo brzo nas je sustigla jaka kiša, sitni led i vjetar koji su nas šibali po licu i rukama. Tu odustaje još nekoliko planinara, no neki od njih su se nakon razvedravanja uputili sami prema vrhu, tako da je na kraju vrh osvojilo 40-tak planinara - dodaje Višeslav Turković.

Uspon po mokroj stijeni i mokra čelična sajla za koju se pojedini hrabro podržavaju dok uokolo udaraju munje i gromovi nisu nimalo bezazleni, no adrenalin vuče gore.

- Dolaskom na vrh, dočekalo nas je puno snijega. Nakon samo nekoliko minuta se razvedrilo pa smo odradili neizbježna fotografiranja. Presvukli smo se u suhu odjeću jer ova na nama je bila u potpunosti mokra te lagano istim putem krenuli natrag u dom. Nakon prevaljenih 17 kilometara i savladavanja oko 700 metara nadmorske visine se zadovoljni vraćamo prema žičari koja nas spušta u dolinu, mjesto Borovec od kojeg je naš ljetnikovac, kako smo ga zbog vrlo skromnih uvjeta u šali nazivali, udaljen 10-ak kilometara.

Večera, druženje, pjesma pa spavanje jer već sutradan nas očekuje još teži uspon na Maljovicu (2.729 m), s oko 900 metara visinske razlike.

- Maljovica se nalazi unutar Nacionalnog parka Rila i gotovo cijelim putem smo uživali u živopisnim prizorima. Cijela staza vodi uz rijeku u kojoj smo u pauzama osvježavali ruke i noge te točili svježu vodu za piće. I kako to uvijek bude, najteži dio uspona dočekao nas je pri samom vrhu. Korak po korak, polako je cijela ekipa od oko 30-ak planinara došla na sam vrh. Ostatak nije ni krenuo. Odlučili su se za masažu i chillanje u obližnjem gradiću Samokovu – kažu nam planinari.

Najveći dio plana je ispunjen. Večer prolazi uz pjesmu i ležernu atmosferu jer pred planinarima je još subotnji obilazak sedam Rilskih jezera. U obilazak su krenuli svi. Na četvrtom jezeru dio ekipe ostaje guštati uz hladnu vodu i lagani vjetar. Neki već prilično iscrpljeni hvataju malo sna u prirodi, dio ih odlazi sve do sedmog jezera, dok se drugi vraćaju prema domu Rilska jezera.

Obilazak Rilskih jezera dodatno je začinila adrenalinska vožnja cestom koja je sve samo ne cesta, terencima upitne godine proizvodnje i tehničke ispravnosti, vozačima koji su ludu vožnju nastojali učiniti još luđom u pojedinim vozilima dodatno začinjenu heavy metal glazbom, a za one s malo manje sreće bugarskim narodnjacima. I dok će svih sedam jezera zapamtiti samo neki, vožnju će zasigurno pamtiti svi.

Povratak kućama. Puni dojmova, umornih tijela, ali ispunjena duha. Čekaju nas obitelji, posao i nove obveze. No, nije nam teško jer planina nas čini boljima, snažnijima i smirenijima. Pred nama je dugo toplo ljeto. Naviru nove želje za neke nove uspone. Planine nas zovu….

Tekst/foto: PD Mališćak Velika