Petak, 09 Studeni 2012 15:53

Iako ne krademo, ne varamo i ne otimamo na nas se gleda kao na dno društva

Ocijeni sadržaj
(9 glasova)

POŽEŠKI SKUPLJAČ BOCA IZDAO PRVI VODIČ O SKUPLJANJU BOCA -

- Krenuti prema prvom kontejneru za smeće, prvi je i najteži korak skupljača boca. To je osjećaj kao idete učiniti nešto loše i protuzakonito i da vas čeka kazna. Morate znati da prvi par očiju koji vas ugleda znači potpuno i sigurno rušenje vašeg ugleda i ponosa ma koliko prije toga bio izgrađen, vi postajete netko tko je po svim mjerilima i kriterijima samo dno društva. Ta slika se više ničim ne može popraviti – među ostalim piše ovo u „Malom vodiču skupljača boca“, prvom takvom u našoj zemlji.

Napisao ga je 42-godišnji Požežanin Dražen Perušić Boca. Od skupljanja boca živi zadnjih šest godina, odnosno od onda kada je počelo njihovo otkupljivanje. A na pisanje vodiča natjerala ga je spoznaja da gotovo nitko nema ispravnu sliku o skupljačima boca stoga je odlučio ponuditi istinu o tim ljudima.

- Ima puno neistina o skupljačima boca. Nije istina da skupljanje boca ljude dovodi do nezadovoljstva i razočaranja. Ja ne smatram da je moj život propao i da mi se svijet PA177982srušio zbog toga što skupljam boce. Zar smo mi nešto ukrali, oteli, prevarili. Znači ni jedno zlo se ne može dovesti u vezu sa skupljanjem boca. Isto tako postoje i različiti razlozi zašto to ljudi čine, netko da preživi, a netko da si nešto posebno kupi. Znam jednu ženu koja je boce skupljala kako bi si kupila auto – objašnjava Dražen koji je završio samo osnovnu školu, a za završetak srednje, kaže, bio je previše buntovan. Nikada nije radio u nekoj tvrtki, ali je stalno radio obavljajući različite poslove, od cijepanja drva, krečenja, kopanja i slično.

Kada je počeo skupljati boce nije bio svjestan toga da će mu to postati svakodnevni posao i da će od toga živjeti te postati prepoznatljiv po tom poslu. - To je postao moj redovan posao, samo na Uskrs i Božić ne idem skupljati boce. Ne gledam na vremenske prilike i neprilike već svaku noć, a ponekad i po danu odlazim u pohode po kontejnere. To traje nekoliko sati, ovisi o volji i snazi. Nekada sam pregledavao i kante, ali to se više ne isplati. Isto tako pokušavam svojim životom i kroz razgovore s ljudima pokazati da nisam zbog skupljanja boca po kontejnerima postao ni gori ni prljaviji, nego da sam isti, a možda i bolji. Naime, ja sam uvjeren da se može postati bolji. Kroz skupljanje boca dobio sam dar poniznosti što je hvale vrijedna osobina, osobito ako ste vjernik – kaže Dražen dodajući da je danas u kontejnerima daleko manje boca nego što ih je bilo prije šest godina. Razlog tome je što ima više skupljača, ali i što ima sve manji broj ljudi koji boce bacaju u smeće.

On ima sreću što je skupljajući boce stekao nove poznanike koji mu poklanjaju boce, a dobije ih i od članova molitvene zajednice u požeškoj franjevačkoj župi kojoj pripada unazad tri godine.

Za 'kopanje' po kontejnerima osim što čovjek mora nadići neke moralne predrasude društva potrebno je da ima i dobar želudac. - Uz boce u smeću kao što i sam riječ kaže nalazi se baš smeće, a to znači smrad, prljavština, trulež, crvi, krepane životinje kao što su pilići, mačke. Tu je i razbijeno staklo i konzerve na koje se možete dobro porezati što može izazvati ozbiljne posljedice po vaše zdravlje ako niste cijepljeni protiv tetanusa – stoji u Draženovom Vodiču kojeg posebno pogađa što ljudi bacaju velike količine hrane. Najtužniji je kada u smeću nalazi žive životinje, posebno male mačiće. Uvijek ih izvadi i pokuša za njih naći udomitelje. Jednom je u plastičnoj zavezanoj vrećici našao čak četiri mačića. U kontejnerima je nalazio i odjeću, obuću, igračke, šminku i parfeme što je sve odnosio jednoj siromašnoj obitelji. A u smeću je doslovce našao i prijatelja.

-Našao sam CD grupe Slijepih putnika. Na omotu je bila jedna pjesma koju je njezin autor Marijo Kovačević posvetio svom pokojnom prijatelju. Jako me je taknula. Našao sam njegov broj i napisao mu da je pjesma super. On mi je odgovorio i tako je počelo naše druženje. On je ilustrirao i naslovnicu moga Vodiča kojeg sam izdao u četristotinjak primjeraka. Sve sam ih uglavnom podijelio, nekoliko je brojeva otišlo u Zagreb i na more, jedan čak i u Njemačku – kaže Dražen koji bi napravio i veći Vodič da je za to imao novca, ali vjeruje da je i s ovo malo brojeva učinio jednu lijepu i plemenitu stvar, a to je da se na skupljače boca ne gleda jednim ljudskim očima kako oni to i zaslužuju.  (a.t.)