Breadcrumbs

Petak, 07 Travanj 2017 07:46

Memoari Vladimira Velebita „Moj život“

Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

POVIJESNO DRUŠTVO POŽEGA PREDSTAVILO KNJIGU U KNJIŽNICI GIMNAZIJE -

POŽEGA – Povijesnog društva Požega organiziralo je u knjižnici Gimnazije promociju memoara Vladimira Velebita „Moj život“. Pozamašnu knjigu od 800 stranica predstavili su prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, urednik izdavačke kuće Fraktura Seid Serdarević i predsjednik Povijesnog društva Požega Vinko Tadić. Vladimir Velebit, u knjizi je opisao svoj privatni život, povijesne događaje u kojima je sudjelovao, susrete s istaknutim osobama svoga vremena, svoja zapažanja i analize, a knjiga je izdana prošle godine, 12 godina nakon njegove smrti – rekao je predsjednik Tadić, dodajući da je njegova pisana riječ jasna i jednostavna, a razmišljanja racionalna, uravnotežena i uvjerljiva. - Znao je prepoznati određujuće aspekte vremena u kojem je djelovao. Nastojao je realno sagledati sebe i ljude s kojima je surađivao. Preispitivao je sebe i druge. Svjestan svojih i njihovih zasluga nije prikrivao propuste i promašaje, lutanja i dileme. Čitajući ovu knjigu pitao sam se ima li današnja Hrvatska diplomata Velebitova formata. Je li moguće da naša sadašnjost još uvijek nije dosegnula razinu njegove epohe, barem kada je riječ o vanjskoj politici.

IMG 0764- Dosta sam zadovoljan s ovom knjigom koja se unatoč svom opsegu, ima preko 800 stranica, jako dobro prodala. To je meni pobudilo nadu za dvije stvari, da u Hrvatskoj postoji sličan trend kao u Europi, da se čitaju biografije koje su postale velika moda, te da Velebit može biti zanimljiva povijesna ličnost. Dolazi iz jednog drugog vremena i velikim dijelom pokriva njegov život prije 2. svjetskog rata, tri je general u njegovoj obitelji, ali to nije ono što ga je odredilo. On je bio najznačajniji diplomat i to je knjiga koja šalje poruku koju bih volio da prime i drugi koji su na važnim mjestima a to je da je vrlo važno nešto napisati, ostaviti trag, da objasne neke trenutke i sporne momente koji nisu samo njihovi već onda postaju momenti nacije i države. Velebit je to ovdje učinio. To je jedna od obitelji kakvih je vrlo malo kod nas, sam Vladimir Velebit vrlo je skroman u onom što piše, ali toj je jedna značajna obitelj kakvih malo imamo gdje možemo reći, evo ovdje su se u četiri generacije dogodile važne i uspješne karijere. To je ono što Velebita čini drugačijim – istakao je Jakovina koji dodaje da je to Velebitovo vrijeme danas dosta zanemareno, zaboravljeno ili čak pogrešno tumačeno, a važno je za istaknuti, jer netko tko je uspio u vrijeme stare Jugoslavije, za vrijeme 2. svjetskog rata, ali i nakon rata, postao poznati diplomata koji je pregovarao sa vodećim ličnostima kao što su Čerčil, Staljin, sigurno zaslužuje da se o njemu piše.

- Granica s Italijom upravo je ispregovarana kada je on bio ambasador u Londonu i sigurno nije ispala nepovoljna ni za Hrvatsku, ni za Sloveniju. No imamo opći trend odbacivanja koji se vidi i prema njemu. Velebit bi zavrijedio puno toga i u nekakvoj uređenijoj zemlji ili bar zemlji koja je pomirenija sa svojom prošlošću, po njemu bi se bar mogli nazivati susreti povjesničara s ovih prostora koji bi u normalnoj atmosferi razgovarali. Velebit je dijelom zaboravljen, ali nije zaboravljen u Švicarskoj, gdje je o njemu izašla knjiga, u nekim drugim dijelovima Europe i bivše Jugoslavije. On je tipična austrougarska priča, pradjed i djed su bili generali austrougarske vojske, a otac general vojske Kraljevine Jugoslavije. Rođen je u Zadru 1907., školovao se u Temišvaru, Trstu, Beču, Zagrebu i Čakovcu. Studij prava završio je u Zagrebu. Prije Drugog svjetskog rata radio je kao sudac, a krajem tridesetih bio je poznati zagrebački odvjetnik. Surađivao s Titom, bio antifašista, istaknuti pripadnik partizanskog pokreta, osoba za kontakt Vrhovnog štaba s savezničkim vojnim misijama. Bio je jugoslavenski veleposlanik u Rimu i Londonu, te izvršni tajnik Europske ekonomske komisije pri OUN. Iz takvog iskustva bi se mogle izvući dobre stvari iz prošlosti te izgraditi određeni normalni odnos kojeg mi nemamo, iako smo zemlja koja je doista više opsjednuta prošlosti nego budućnosti - ističe Jakovina.

Tekst/foto: Vladimir Protić