POŽEŽANKA POBJEDNIK NATJEČAJA KRATKE PRIČE ŽIDOVSKE OPĆINE VIROVITICA -

Priča „Mala siva haljina“ dobila je prvu nagradu na natječaju Židovske općine Virovitica - „Auschwits, 70 godina poslije“ Ugledala sam ju jednog hladnog siječanjskog dana u staroj sarajevskoj sinagogi. Malu sivu logorašku haljinu izloženu na krojačkoj lutki, koja me hipnotički privukla svojim bezvremenskim sivilom. Prišla sam joj ponizno, sa strahopoštovanjem i neka tiha jeza prošla mi je tijelom. Dužine do koljena, kratkih rukava, sa kragnicom i tri gumba od kojih su dva bila ista. Nisam uspjela odgonetnuti sirovinski sastav tkanine, ali strukturu bi mogla opisati kao polugrubu. Moja prijateljica Daria je rekla:“Pogledaj tu haljinu, danas bi na nekoj modnoj reviji mogla biti hit!“.

Da, koje li grube ironije, pomislih. I pred očima mi se stvori slika male crne svevremenske haljine slavne modne ikone Coco Chanel Jednom sam pročitala kako je ona govorila da žena nikada ne bi smjela izaći iz kuće neuređena, jer možda će se baš toga dana susresti sa sudbinom, a za susret sa sudbinom sigurno želite izgledati što ljepše. Uronivši u paralelnu prošlost, vidjela sam mladu Parižanku kako oblači malu crnu Chanel haljinu,stavlja kap parfema iza uha i uzbuđena odlazi na svoj prvi rendez-vous u „gradu svjetlosti“.

I NJU, onu koju je monstruozni kreator obukao u „malu sivu haljinu“, njenu jedinu a možda i zadnju “toaletu“, a kap njenog parfema imao je vonj smrti. ONU, koja nije imala pravo izbora, ONU, koja nije imala budućnost. NJU, obučenu u uniformu straha, stvorenu da joj oduzme ženstvenost i dostojanstvo i da je željom zla pretvori u bezličnu avet. ONU, koja je osvijetljena logorskim reflektorima pošla na svoj prvi i zadnji danse macabre.

Tko je bila ta djevojka neotplesanih plesova? Kako se zvala? Da li je bila nečija žena ili majka, otrgnuta iz svoje sigurne stvarnosti i bačena u žrtvenu arenu? Obuzeo me osjećaj srama u nemogućnosti da doživim njeno iskustvo patnje... Snagom imaginacije, „malu sivu haljinu“ proglasila sam simbolom oduzetog digniteta svih žena-žrtava tokom povijesti svijeta. I bila je, još uvijek je, i bit će, dok god zlo i licemjerje čeka u istom redu ispred i iza krhkog privida sigurnosti. I virtualno, bez patosa, obukla sam „malu sivu haljinu“.

I uzdignute glave i čvrstih koraka, dok su me obasjavali reflektori vječnosti krenula sam tom pistom života i smrti. I bila sam Judita, i bila sam Lea, i bila sam Tamara, i bila sam Rebecca. I bila sam Ivana i bila sam Željka i Amra, i Sonja i Azra ! I bila sam Selma i Enisa - PRIJATELJICA. Slavna manekenka u MALOJ SIVOJ HALJINI NEZABORAVA!

Sonja Hržina Majstorović

Akademska slikarica, (Požega, 25. VIII. 1963). Kći Vojka i Judite rođ. Deutsch, sestra Kamilova. Od ranoga djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je 1982. maturirala u Školi za primijenjenu umjetnost na odjelu za keramiku, a 1988. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vasilija Jordana. Radila je u tvornici »Inker« (Jugokeramika) kao kreatorica porculanskoga posuđa.

Godine 1993. sa suprugom, slikarom Markom Majstorovićem, odlazi na studijsko usavršavanje na Cité internationale des arts u Parizu. Po povratku ostvaruje status samostalne umjetnice pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika (HZSU). Članica je Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika u Splitu (HULU). S obitelji koju čine suprug Marko, sin Ernest, kći Rebecca i pas Apache živi na relaciji Zagreb-Split-Živogošće(Mala Duba).

Izlagala je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama (galerija »Modulor« 1985; Atelier 8815, Cité internationale des arts, Paris 2001; Inkrustacije, Palača Milesi, Split 2005; Salon »Galić«, Split 2006; Selfportrait-a Show for Bethlehem a Show for Peace, kurator Agricola de Cologne, Njemačka 2006−07; Slowtime-Quicktime as an Artistic Medium, kurator Agricola de Cologne 2007; 42. zagrebački salon 2007; Salon galerije »Karas«, Zagreb 2008; 1. trijenale hrvatskog autoportreta, galerija »Prica«, Samobor 2008−09; Subverzivni ručni radovi-tabui u tkanju kultura, Artevida zavod, Poznań, Poljska i Ljubljana, Slovenija 2009−10; 11. trijenale hrvatskoga kiparstva, Zagreb 2012; galerija »Idealni grad«, Zagreb 2012. i drugdje).

Tekst: virovitica.net Foto: Privatna arhiva Sonja Hržina Majstorović