LIČKO ZAVIČAJNO DRUŠTVO VILA VELEBITA PREDSTAVILO KNJIGU -

POŽEGA – Svoj veliki kulturni doprinos svojoj sredini Ličko zavičajno društvo Vila Velebita iz Požege upotpunilo je još jednim događajem, predstavljanjem knjige diplomatkinje Tuge Tarle, Hrvatski iseljenički duhopis. Predstavljanje knjige organizirano je u velikoj dvorani hrvatske gospodarske komore, koje je uveličano s nekoliko pjesama mješovitog pjevačkog zbora Vila Velebita. Autoricu koja iza sebe ima dugogodišnju diplomatsku karijeru na tri kontinenta, u Australiji, Španjolskoj, Čileu i Slovačkoj predstavio je dr. sc. Josip Fajdić, predsjednik LZD Vila Velebita. Knjiga je nastala iz njenih susreta i brojnih bilješki koje je imala s našim iseljenicima, potomcima druge, treće i četvrte generacije iseljenika iz Hrvatske koji su živjeli u zemljama u kojima je obavljala diplomatske poslove za Republiku Hrvatsku u vremenu od 1990. do 2013. godine.

Na više od 400 stranica knjige autorica je željela prikazati pravu istinu koju su živjeli i doživjeli brojni iseljenici iz Hrvatske, od Čilea, gdje su uglavnom iseljenici iz Dalmacije, uglavnom sa otoka, a najviše ih je zapravo s otoka Brača, pa ih je u toj zajednici danas mnogo više nego na Braču stanovnika danas. Da li ljudi danas žive sretno, a posebno oni rijetki koji se vrate, pokušala je autorica svesti na nekoliko priča koje ne pričaju o sreći. Pričaju o životu, bogatijem životu u materijalnom, ali nikada o velikoj sreći, koju mnogi nisu našli, žaleći za starim krajem, o sreći koju nisu našli ni kada su se vratili u domovinu jer su našli neki drugi i drugačiji život. Posebno je to istakla kroz pismo jedne 9-godišnje djevojčice koja je nakon odlaska u Australiju napisala - Prije nego što smo došli u Australiju u našoj ulici u Zagrebu bili smo svi tako lijepo siromašni, ali sretni. Moje srce je puknuto i samo sanjam da se vratim, ali se bojim da se to nikada neće dogoditi. Ako se vratim oni me neće možda prepoznati i neće se htjeti igrati sa mnom, a možda će i oni otići i onda će se sve promijeniti.

Dalje Tarle priča o brojnim problemima s kojima su se susretali u životu u stranim i nepoznatim okruženjima, o problemu s jezikom, jer svoje osjećaje nisu mogli iskazati jezikom kojega dobro ne poznaju, o samoći u tuđini, teškoj asimilaciji i integraciji u novim sredinama koji su gotovo svi doživjeli, o nostalgiji i izjedanju duše. No nažalost Hrvatska iseljenja doživljava i danas, jer iz Hrvatske se i danas iseljava trbuhom za kruhom, posebno mladih generacija. – I danas na žalost kada je Hrvatska slobodna, i kada je ušla u EU, i danas na žalost mnogi i mnogi odlaze trbuhom za kruhom, u nadi i u snovima da će tamo naći bolji život. Nema boljeg života, vjerujte, treba stati na vlastiti prag i vidjeti što se može učiniti. Ako mi odemo tko će ostati, tko će se o ovoj zemlji, o ovoj našoj domovini brinuti. Tko će je stvarati i graditi, ako mi nemamo hrabrosti živjeti. Imat ćemo puno novaca, kako je rekla ona djevojčica, ali zar je taj konzumerizam, taj svijet lažnog dobra, zar će nas on usrećiti. Neće, vjerujte neće nas moći usrećiti – rekla je Tuga Tarle na kraju predstavljanja svoje knjige koju je dugo stvarala živeći upravo u tom stranom svijetu.