Breadcrumbs

Srijeda, 15 Svibanj 2019 10:10

Projekcija dokumentarnog filma „Bourek - slika kao film u jednom kadru“

Ocijeni sadržaj
(7 glasova)

GRADSKI MUZEJ POŽEGA – IN MEMORIAM ZLATKU BOUREKU (1929. – 2018.) -

POŽEGA – Povodom obilježavanja godišnjice smrti Zlatka Boureka, (11. svibnja 2018. Zagreb), rođenog Požežanina (4. studenog 1929. Požega), Gradski muzej Požega pripremio je projekciju dokumentarnog filma In memoriam Zlatku Boureku, „Bourek – slika kao film u jednom kadru“.

Ovaj biografski film o preminulom Zlatku Boureku, hrvatskom akademiku, slikaru, kiparu, lutkaru, glavni crtaču, scenografu, kostimografu, karikaturisti, redatelju igranih i crtanih filmova, ilustratoru i redatelju kazališnih predstava, najpoznatijem scenaristi crtanog serijala „Profesor Baltazar“ režirao je Zoran Pezo, koji potpisuje i scenarij, a film je nastao u produkciji kuće Plavi film.

Osim iscrpnog praćenja Bourekovih vrhunskih dosega u svim oblicima izvođačkih i likovnih umjetnosti, film detaljno prati i finalizaciju filma klasične bourekovske naracije Wiener Blut, možda i posljednjeg hrvatskog animiranog filma u tehnici tzv. 'cel' animacije na 35 mm vrpci. Film je režirao 2015. godine s Pavlom Štalterom, a prikazuje njegovo sjećanje na početak Drugog svjetskog rata, nadahnuto slikama Georga Grosza i Otta Dixa.

Zlatko Bourek dobitnik je Nazorove nagrade za životno djelo ali i nagrade za životno djelo Grada Požege 2012. godine.

Zlatko Bourek još za vrijeme studija osniva, s grupom istomišljenika, Zagrebačku školu crtanog filma. Radeći izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Bourek otvara novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazališnog stvaranja.

Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi, kao i brojnim scenografijama u kazalištu. Grafičkim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističnom osjećaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izložbe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu.

Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella. Od 1971. kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima SR Njemačke. Od 1988. je pak stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto.

Godine 1977. u Dubrovniku režira lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživljava golem uspjeh i gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.

Premda je za sebe najradije govorio da je akademski kipar, sve je kod Boureka išlo u smjeru nijekanja osnovnog obilježja kipa – statičnosti. Upravo će pokret biti ono što će povezati raznorodne discipline kojima se bavio, od animiranog filma do guzovoznog teatra, kako je duhovito nazvao svoj teatar nakaza. Rijetko je koji suvremeni hrvatski umjetnik živio takvu kongruenciju života i umjetnosti kao što je to bio slučaj s Bourekom – i to punih sedamdeset godina – rekli su njegovi suvremenici.

Na projekciji dokumentarnog filma o filmu i Zlatku Boureku govorili su ravnateljica požeškog Muzeja, Mirela Pavličić Hein, koja je podsjetila kako se Bourek rodio prije 90 godina u Požegi te kako je prije sedam godina u svom rodnom gradu imao i izložbu „Most na Orljavi“ prilikom primanja Nagrade za životno djelo Grada Požege.

Muzejska savjetnica Lidija Španiček ukratko je progovorila o značenju njegovog stvaralaštva, a zatim je prikazan film Zorana Peze koji je napravljen prije tri godine. Na kraju se nazočnima obratio i sam Pezo koji je istaknuo svoju oduševljenost stvaralaštvom Boureka koji je bio jedinstven u svjetskim razmjerima, a što se osjetilo i kroz njegov film.