Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 13 Veljača 2019 10:29

"Nazirem tvoje lice u svim bojama svemira" uz Lanu Derkač i Davora Šalata

Ocijeni sadržaj
(5 glasova)

VALENTINOVSKA PJESNIČKA VEČER JEDINOG BRAČNOG PARA HRVATSKOG DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA -

POŽEGA - U organizaciji požeškog Ogranka Matice hrvatske u nadolasku Valentinova i dana zaljubljenih održana je pjesnička večer u čitaonici Gradske knjižnice Požega. Gosti su bili pjesnički par, Lana Derkač i Davor Šalat, jedini bračni par Hrvatskog društva književnika. Valentinovska pjesnička večer održana je pod naslovom „Nazirem tvoje lice u svim bojama svemira“ a osim što smo saznali puno o pjesničkom bračnom paru, njihovim ljubavnim pjesmama, čuli smo i desetak izvrsnih ljubavnih pjesama koje su pisali jedno drugom i jedno o drugome. Pjesničku večer kao moderator vodila je Blanka Đimoti Zima, profesorica hrvatskog jezika na OŠ Dobriša Cesarić u Požegi.

- Ljubav je jednim dijelom utjecala na naš pjesnički izričaj, jer imamo samo jedan dio ljubavnih pjesama, većina ipak nije ljubavne tematike. No i taj ljubavni dio nam je itekako važan – kazala je na početku Lana Derkač, inače požeška pjesnikinja koja se već u veliko etablirana ne samo na domaćoj, nego i stranoj pjesničkoj sceni, pa i prekomorskih zemalja. Izdala je desetak zbirki pjesama a piše i prozu, eseje, drame. Izdala je i jedan roman „Doručak za moljce“. Više puta je nagrađivana.

- Mislim da je ljubav dosta utjecala na naše pjesništvo, jer smo si od toga dana počeli i pjesme malo drugačije formirati, drugačijeg su raspoloženja unutar, nešto mekanije i toplije. Čak i one pjesme koje nisu izričito ljubavne, ali posebno one koje su ljubavne tematike – rekao je Davor Šalat, književnik, pjesnik, književni kritičar esejist i prevoditelj sa i na španjolski. Radio i kao urednik na Hrvatskom radiju, a njegove književne kritike objavljivane su u mnogo europskih zemalja. Izdao je do sada pet zbirki poezija te četiri knjige eseja i kritika.

Trenutno su jedini pjesnički bračni par unutar članova Hrvatskog društva književnika. - Bio je još jedan bračni par, no on se na žalost razišao. Pišemo svatko svoje teme, a zajednički se nađemo kada komentiramo svoje uratke. To nam puno pomaže, jer onaj drugi uvijek bolje vidi one slabe strane. Počelo se događati da nam se pomalo i teme miješaju, recimo ako smo u nekoj zemlji na putovanju, onda nam se ti motivi s tih putovanja znaju miješati i ta raspoloženja koja nam postaju sličnija tijekom ovih godina bračnog života i od kada živimo zajedno – kažu u glas oboje, jedinstveni i u tom stavu. Jedinstveni su i u svom bračnom životu, jer Lana radi u Požegi kao odgojiteljica u Đačkom domu, a Davor u Zagrebu vezan uz svoj posao. Zajednički život im je uglavnom vikendima i na čestim putovanjima diljem hrvatske na raznim književnim susretima, te po cijelom svijetu gdje ih odnese pjesma koju pišu, sajmovi knjiga, pjesnički susreti, izdavačke aktivnosti i dr., ali uvijek vezano uz njihov književni rad. – Svi misle da je nama to super jer volimo putovati, no na kraju ta stalna vikend putovanja jedno drugome nas i umore. Stalno smo u nekom pakiranju torbi, a ja ću večera i pročitati jednu pjesmu o Torbi koju više niti ne raspakiravam.

- Večeras ćemo predstaviti samo ljubavnu poeziju ili recimo one pjesme gdje se partner spominje – kaže Lana, a Davor dodaje: - Lana mene kao partnera češće spominje u svojim pjesmama, ali u zadnje vrijeme i ja sam napisao nekoliko pjesmama gdje je Lana izričito prisutna. Večeras ćemo i pokazati neke fotografije našeg zajedničkog života, sa putovanja, sve čarobne trenutke, jer ova večer nije samo književna, nego i valentinovska koja uključuje i našu osobnu ljubav.

Lana i Davor čitali su nešto novih a veći dio i već ukoričenih pjesmama iz njihovih već izdanih zbirki i raznih pjesničkih antologija u kojima su im izašle pjesme. – Meni je u biti bilo krivo što Davor dugo vremena nije napisao ponovno neku ljubavnu pjesmu. Već sam mu rekla, pa dobro onda nemaš što čitati na Festivalu ljubavne pjesme u Samoboru, pa reci da ćeš čitati nešto drugo. Nakon toga je on uistinu napisao pravu ljubavnu pjesmu pa sam se ja postidjela. Ja njega u većini svojih pjesama spominjem, o našim odlascima, putovanjima, gledanjima, a on je sada napisao pravu ljubavnu pjesmu.

Davor Šalat pripremio je novu knjigu poezije koja će izaći ubrzo u izdanju Frakture, pod naslovom „Zvijezde, davna lica spašenih“. To je nakon deset jubilarnih godina, ponovno jedna njegova zbirka pjesama, jer je u međuvremenu dosta objavljivao književne kritike. Lana Derkač, za koju Davor kaže da već ima pripremljene dvije zbirke pjesama, tvrdi da zapravo još radi na njima, piše pjesme, a dobila je i potporu od Ministarstva kulture, pa ima obvezu izdati uskoro jednu zbirku. Bit će gotova do polovine godine, a zbirka će se zvati „Hotel za mrtve“ i nije ljubavne tematike.

- Smatram svaki svoj tekst i nekom vrstom terapije, no pri tome ne mislim na medicinsku terapiju. Čovjek koji se u životu nalazi usred brojnih nedaća, mislim da tim pitanjem pobjeđuje Sizifa u sebi i na taj način pisanje mu je kao terapija i stvaranje jednog boljeg osjećaja. Meni posao pedagoga po struci svakako smanjuje vrijeme za pisanje, no međutim nekada me inspirira. Ne toliko u pjesmama, a u romanu sam već našla inspiraciju i iz Đačkog doma i spomenula neke situacije koje su se uistinu i dogodile. Najmanje pišem za pisaćim stolom, možda najviše u sjedalu dok putujem, u krilu u autobusu, u krevetu, na kauču, više na svim drugim mjestima nego za radnim stolom – ispričala je Lana koja kaže da se od pisanja ne može živjeti, posebno od pisanja poezije. Smatra da svaki pjesnik mora imati i nekakav posao od kojega će živjeti, ili možda neko uredničko mjesto koje je povezano s književnošću, medijima ili slično. Situacija je i slična u cijeloj Europi, no u Latinskoj Americi na književne ili pjesničke smotre dolazi na tisuće ljudi.