Breadcrumbs

Subota, 12 Svibanj 2012 16:56

I dalje bez prave zemljišne politike

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)

ZBOG USITNJENIH PARCELA TROŠKOVI RATARSKE PROIZVODNJE VEĆI, A PROIZVODI SKUPI  -

POŽEGA - Iako je država zagovarala okrupnjavanje poljoprivrednih površina kako bi proizvodnja bila isplativija, a cijena proizvoda manja, u praksi se događalo upravo suprotno. Rascjepkane parcele s puno vlasnika pridonijele su tomu da je u nas gotovo polovica agrarnog zemljišta i dalje neobrađena. Okrupniti su se uspjeli tek rijetki, velike komplekse obrađuju uglavnom veliki sustavi kojima se kod programa raspolaganja državnim zemljištem išlo na ruku. Zbog loše i apsurdne zemljišne politike proteklih godina, mnoga su se uspješna poljoprivredna gospodarstva Požeške doline našla u problemima, s pojedine proizvodnje poput one sjemenarske, pod velikim upitnikom. S pravom se pitaju ima li država uopće volju provesti model okrupnjavanja kako bi domaći proizvod u Europskoj uniji opstao i bio konkurentan. Da se može kad se hoće - potvrđuju i zemlje okruženja Mađarska, Poljska, Češka...

Osjetila je to i ratarska obitelj Grbić koja je ove godine svoj sjemenski kukuruz jedva uspjela zasijati na vrijeme. I to tek onda kada su ratari na susjednim parcelama pristali na zamjenu tabli za one na drugom mjestu kako bi ova kultura imala potrebnu izolaciju.

Traktori_u_polju- S obzirom na ovu unas, u najmanju ruku glupu politiku rasparceliranja postojećih tabli, mi smo u samo godinu dana ostali bez 160 hektara cjelovite parcele na kojoj je bilo jedino moguće ići u pravu sjemenarsku proizvodnju i osigurati izolacije. Danas je to podijeljeno na desetak vlasnika i sjemenarstvo je došlo pod znak pitanja - kaže Ivan Grbić te dodaje kako je sjemenarsku proizvodnju kukuruza, soje, soje, suncokreta i pšenice njegovo gospodarstvo zbog toga moralo prepoloviti.

Državnu tablu od 40 hektara puna je dva desetljeća obrađivao u zakupu i ratar Nikica Marić. A onda ih izgubio.

- Od 39 hektara koje su bile u komadu, u jednoj parceli, ostalo je samo sedam hektara u vlasništvu države. Ostalo je podijeljeno privatnim osobama u povrat, odnosno obeštećenje za zemljišta oduzeta nakon Drugog svjetskog rata - kaže Nikica te ističe kako je dogovor o daljnjem zakupu veoma težak tamo gdje je puno vlasnika.

Uz to, proizvodnja je znatno skuplja, a obrada puno složenija.

Pod ratarskim kulturama ima 78 hektara, a zbog rascjepkanih parcela, troškovi su veliki, čak i do 30 posto skuplji.

- Posebno su veliki problemi već kod oranja traktorom jer morate prelaziti na drugu parcelu da obavite posao, a kad bacate gnojivo, uvijek ga je manje uz međe. Ako imate prskalicu od 14 metara, ostane vam pojas od dva metra sa strane koji je jako teško oprskati, a nije lako ni stočarima koji sjenažu i silažu moraju skupljati i pripremati s nekoliko manjih površina da bi je uopće imali dovoljno za hranidbu stoke - dodaje Ivica Han, viši savjetnik za ratarstvo pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

A bez isplative ratarske proizvodnje koja je moguća samo na većim površinama, domaći proizvod ne može biti konkurentan u Europskoj uniji. Njezine članice iz našeg okruženja poput Mađarske, Poljske ili Češke to su shvatili na vrijeme, i primijenili već uhodan arondacijski model na kojemu je moguća primjena suvremene mehanizacije veće snage kao i svih potrebnih agrotehničkih mjera. Pri tome država nije ograničila vlasništvo nad parcelama, ali je i propisala mehanizme kojima su one privedene namjeni.

Vlasnik zemlje dobiva rentu, a radi je poljoprivrednik koji je za to kvalificiran.

Bez uređenih, zaokruženih agrarnih cjelina teško je provesti mjere koje su imperativ suvremene poljoprivredne proizvodnje poput sustava za navodnjavanje, uređene kanalske mreže... Na žalost, vremena za to sve je manje, novca nema, domaći poljoprivredni proizvodi i dalje su preskupi, a problemi agrara presporo se rješavaju.

SN