Banner 750x94 cinestar reklama

    CineFan750

Banner 750x94 autoservis gavran

    cerada 7x1 autoservis gavrann

Breadcrumbs

Četvrtak, 11 Siječanj 2018 09:10

Obrađuje se samo 1,1 milijuna hektara, a gdje je onda nestalo 850 tisuća hektara neobrađenog zemljišta

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)

UDRUGA OBITELJSKIH POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTAVA „ŽIVOT“ DAJE OSVRT ZA NEOBRAĐENO POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE  -

Popis ukupno raspoložive državne zemlje ne postoji, a ono što se može naći je manjkavo, netočno i netransparentno te takav lako može postati predmet manipulacija. U Agenciji za poljoprivredno zemljište navode da u RH ima ukupno 2.695.037 ha poljoprivredne zemlje od toga oni raspolažu sa 738.125 ha neobrađene zemlje. Obrađuje se oko 1.100.000 ha, i sada dolazimo do toga da ne znamo gdje je 850.000 ha, a po tome do katastrofalnog podatka da se u RH obrađuje samo 40 % poljoprivrednog zemljišta. Također je ovdje bitno reći da su iznosi iz fondova ruralnog razvoja puno manji nego što je Hrvatska trebala imati da su sve površine u funkciji poljoprivredne proizvodnje, što je razlika od 2-3 milijarde € kroz ovo razdoblje a samim time povećanje BDP-a za 5-6%.

 Iz Udruge predlažu:

 1) Potrebno dodati u Arkod, kartu sa ucrtanim svim poljoprivrednim površinama u vlasništvu države i HR šuma (stotine tisuća hektara nekad poljoprivrednih površina sada se nalazi u vlasništvu HR šuma) te različitim bojama označiti statuse zemljišta (slobodno, u zakupu i drugo) sa točno navedenim korisnicima pojedinog zemljišta.

 2) Potrebno je napraviti reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora te uskladiti prava dosadašnjih korisnika i ugovora sa pravima i ugovorima po novom zakonu s ciljem da se mikro i malim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG, i drugi) omogući pristup čim većim površinama poljoprivrednog zemljišta. To se prije svega odnosi na maximalni zakup po novom zakonu od 100 ha (do sada je netko mogao dobiti u zakup 200, 500 pa i tisuće hektara a netko iz istog mjesta nije mogao dobiti niti 10 hektara), također uskladiti cijene najma a isto se to odnosi i na kupnju zemljišta.U Slavoniji više nema puno većih raspoloživ površina a većina državnog zemljišta se nalazi na području Banovine, Korduna i Like.

 3) HR šume su već previše poljoprivrednih površina prebacili u svoje vlasništvo i u šumsko gospodarsko područje, trebalo bi usporediti stanje poljoprivrednih i šumskih površina iz 1990. i 2017., iz toga će biti vidljivo da nam manjka stotine tisuća hektara poljoprivrednih površina koje su u vlasništvu HR šuma. Sve poljoprivredne površine koje su u vlasništvu HR šuma treba vratiti u vlasništvo države.

 4) Treba prioritetno bolje zaštiti dosadašnjeg posjednika ali samo do veličine 100 ha, pogotovo ako je morao krčiti zemlju jer su mu troškovi bili puno veći od prihoda koje je mogao ostvariti u 5 godina, ako je u mirnom posjedu na temelju ugovora koji su istekli a sklopljeni su na temelju ranije provedenog javnog natječaja, na temelju ugovora o prioritetnoj koncesiji i na temelju ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta a koji je ispunio sve obveze iz ugovora koji je istekao.

 5) Način na koji zakon predviđa da zakupnik mora raskrčiti zakrčenu zemlju, zapravo je kreditiranje države. Zakupnik mora uložiti velika sredstva u krčenje, ne može iskoristiti drvnu masu, a sredstva koja je utrošio u krčenje dobiti će nazad od države kroz 10-15 godina, a možda i nikad, kroz umanjenje zakupnine. Takav način sigurno ne ide u prilog povećanja poljoprivrednih površina. Drvna masa treba ostati zakupniku kako bi pokrio dio velikih troškova krčenja, a i upitno je dali HR šume imaju kapaciteta za preuzimanje drvne mase, što je već poznato.

Davanje bankovne garancije u visini troškova stavljanja poljoprivrednog zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje je nemoguća misija za većinu poljoprivrednika te treba naći drugi način osiguranja (mjenica, zadužnica).

 6) Treba produžiti rok zakupa na 30-40 godina jer je rok od 25 godina prekratak za trajne nasade koji su tada u punom rodu, pogotovo kada se doda još dvije prve godine za krčenje i pripremu terena.

 7) Ne ograničavati maksimalan zakup na 100 hektara ili prodaju na 50 hektara. Svaka JLS može smanjivati ili povećavati veličine zemljišta za zakup shodno količini raspoloživog zemljišta i iskazanog interesa. U području brdsko-planinsko pogotovo na područjima Banovine, Korduna i Like u mnogim slučajevima nije moguće iskrčiti kompletnu površinu parcele, pogotovo ako su veće, jer ima svugdje dijelova koji nisu prikladni za poljoprivrednu proizvodnju zbog konfiguracije terena gdje se nalaze velike strmine, uvale, i drugo. Takvi dijelovi parcele trebali bi biti i dalje neobrađeni te ostavljeni kao biološka raznolikost što je po zakonu dozvoljeno. Za veće površine treba dati duži rok za krčenje, od 3-4 godine.

 8) Nema nikakvog razloga da se ograniči kupnja površina veličine katastarske čestice na 10 ha za kontinentalno područje i površine na 1 ha za priobalno područje ako je dozvoljena kupnja, stavak (2), maksimalno do 50 ha za kontinentalno područje i do 5 ha za priobalno područje. Nema logike da se ograniči površina veličine katastarske čestice za kupnju, pogotovo ako graniče sa samim gospodarstvom ili su tehnološke cjeline koje su u funkciji proizvodnje u smislu ovoga Zakona, proizvodno – tehnološke cjeline označava jednu katastarsku česticu ili skup katastarskih čestica neposredno povezanih u jednu cjelinu radi racionalnije proizvodnje.

Neshvatljivim držimo da državne institucije nemaju saznanja tko i za što koristi oko 425.000 ha poljoprivrednog zemljišta koje nije upisano u ARKOD sustav, što onemogućava praćenje stvarne sljedivosti hrane, pesticida i drugog a ti proizvodi narušavaju tržišne uvjete te stvaraju pretpostavke za sivo tržište i ostvarivanje dohotka mimo poslovnih knjiga i bez plaćanja poreza.