SVOJE OBIČAJE PRIJE 50 GODINA RAMCI SU DONIJELI U SLAVONIJU -
PLETERNICA – Kada su prije nešto više od 50 godina na područje Požeštine i šire Slavonije počeli dolaziti žitelji iz Ramske doline donosili su i svoje običaje, nošnju i način života. Taj egzodus Ramaca u nekoliko godina postajao je sve veći, tako da se smatra da danas na teritoriju Požeštine živi oko 5.000 doseljenika i njihovih potomaka, sada već i u trećoj generaciji. Nisu oni odmah svoje običaje pokazivali u novom kraju, no sada, kasnije, upravo te nove generacije, ne stide se više svojih običaja, nego ih s ponosom pokazuju i čuvaju od 
zaborava. Na području Požeštine to odlično i ustrajno rade članovi Zavičajnog društva KUD Rama iz Pleternice, koje vodi po svemu osebujan Jure Vidakušić, a i njegova cijela obitelj djeluje u folkloru.
Kakvi su uskršnji običaji u Rami, koje su dijelom oni donijeli sa sobom, a i danas ih u svojim obiteljima provode, ispričala nam je Ruža Faletar, rođ Bošnjak iz Orašca na planini ramskoj, kako kaže ova vitalna 85-godišnja baka i prabaka. Ona se odlično sjeća svoga djevojaštva i života u Rami, a sa svojim nevistama, starijom Anđom Marincl, rođ. Pavličević i mlađom Danicom Vidakušić ispričala nam je i prikazala uz ostale članove KUD-a Rama sve običaje „o Uskrsu“.
- Od početke korizme najviše se išlo u crkvu, a ništa više pareno nismo nosili, sve smo nosili bijelo, zbog žalosti, jer se Isus za nas patio i mučio. Na Cvjetnu nedjelju brali smo ljubičice, zajedno s djecom, i onda bi se umivali u vodi s tim cvijećem, da budemo ljepši i mlađi. Na veli četvrtak, oni koji su imali obvezu čuvali su ovce, a neko je ardio kod kuće. Čobanica je bila ova moja starija nevista, koja je otišla čuvati ovce, a običaj je bio kad se koja ovca ojanji da se kući donese to janje, svojoj komšinici ili kumi, koji su ih nagradili za uskrs s nekim poklonom. Na Veliki četvrtak molile su se molitvice, njih 100 – priča baka Ruža.
„Oj dušice grišna, budi, budi čista, kada budeš putovati, dugim putem uskim klancem, srest će te duh nemili, duh nečisti. Pitat ćete dušo moja je si moja ili božja. Nisam tvoja već Božja, ja sam rekla Bogu doći … - izrekla je molitvu nevista Danica te pojasnila da su tako tražili milost Božju. Za Veliki petak molila se druga molitvica, također sto puta. Svako selo imalo je svoju molitvu, a kako Ramci tada nisu bili pismeni, molitve su se prenašale od usta do usta, na nove generacije. Za sve je bila zadužena najstarija baka u kući, koja je sve ostale učila vjeri i molitvi.
Kuća se pred Uskrs čistila, očistile se „dolafe“ kuhinjski kredenc, drvene kašike i posude u kuhinji su se posebno čistile. Mijenjale su se slamarice, donosila „taze“ slama i prekrivači, a spremala se i posebna roba za Uskrs. – Cure su dugo pripremale „taze“ robu, im kad bi je obukle, a posebno obukla „ćurdiju“ i stavila „terkije“ cura je bila za udaju. To je obično najavljivano za Uskrs. Žene i bake su nosile nošnju koju ja imam i danas a naslijedila sam je od svoje mame. Na terkiji je najstarija žena u kući nosila i ključ, od „ajata“ prostorije gdje se čuvala hrana za cijelu kuću, dok su djevojke na terkiji nosile ključ od svog sanduka, koju su punile ručnim radovima, tkanjima i spremale se za udaju – kaže baka Ruža, i dodaje da se cijelo to vrijeme u Rami pravo postilo, samo o kruhu i vodi, a ne kao danas, kada je za post dozvoljeno puno toga.
- Hranu na posvetalicu nosili smo do crkve na Šćitu, mnogima je to bilo daleko, a nosilo se u krpenim torbama. Nosila se samo pogača na kojoj je bio urezan križ, a ostala se hrana nije nosila. Kad se donijela pogača s 
posvete tek onda se u kući kidala pogača, no niti jedna mrvica nije smjela pasti na pod, jer to je sveto Isusovo tijelo. Svako je morao pojesti dva tri kusa. Tek onda se jelo dalje, suha ovčetina se narezala na stol, suhi sir iz drvene kaćice, te razne pite, a ona sa mesom zvala se burekuša. Za ručak se na ognjištu kuhao kiseli kupus sa suhim mesom koji se postavljao na „čanak“, a svi su ga jeli zajedno s drvenim žlicama. Baba bi dijelila meso, a kupusa je bilo dosta za sve. Pila se ramska rakija, a pravili su se uštipci i šmage – priča baka Ruža svoja sjećanja, po kojima danas cijeli KUD izvodi prikaz starih običaja na smotrama folklora, a posebno na smotri „Čuvajmo običaje starog zavičaja“ kojoj su domaćini upravo Ramci. Upravo po tim prikazima svojih običaja Ramci su poznati u ovom dijelu Slavonije, ali već i u susjednim državama gdje su gostovali.
Tekst/foto: Vladimir Protić
