NAJVIŠE TURAKA ISTJERA SE ZDRAVICAMA U VINOGRADU ALLESA -
VINOGRAD PODNO SV. VIDA – Mjesto je to gdje se unazad nekoliko godina najviše širi priča o požeškom Grgurevu i istjerivanju turaka, mjesto gdje se najvjerojatnije najviše Turaka istjera brojnim zdravicama, ali i s nekoliko stotina pucnjeva iz topova. Domaćini tvrtka Alles i Vlasta i Thomas Pandžić u goste pozovu i više od tisuću ljudi, svojih poslovnih partnera iz cijele Hrvatske, partnere iz nekoliko europski poznatih tvrtki, pa je priča o Grgurevu i istjerivanju Turaka već nadaleko poznata. Samo ove godine na nekoliko stranih jezika gosti su se zahvalili domaćinu, a najudaljenija je bila grupa iz Francuske. Domaćin je u svom pozdravnom govoru obećao da ni uz koje uvjete neće prekinuti ovaj način druženja i slavljenja Grgureva. - Svi si to upišite u kalendare, na Grgurevo ste uvijek u Požegi, Alles vas ovdje s radošću očekuje – poručio je Thomas.
Već na ulazu dočeka vas nekoliko vrsta aperitiva i vinska čaša u futroli oko vrata, tako da uvijek budete spremni i čaša na dohvat ruke. Za ove prilike Panđićevi već nekoliko godina u vrijeme kolinja pripremaju stotine kilograma slavonskih mesnih delicija, čvaraka, švargla, kobasica, kulena, slanine i šunke. Ove godine posebnost je bio i veliki kotao za kuhanje slavonskog čobanca, od čak 650 litara, u kojemu su vrsni majstori iz osječke Slavonske kuće spravili ove delicije dostatne za sve goste.
Nakon čobanca na meniju je bilo kotlovine s nekoliko vrsta kobasica, pečene divlje prasetine, a ni odojaka nije nedostajalo. Pilo se naravno vino iz Allesovih vinograda, ove godine kupažirane graševine s nekoliko lokacija, a Thomasovi prijatelji vinari s kutjevačkog kraja poslali su po bačvu vina. Našlo se tu tako što bijelog, što crnog čak osam vrsta vina. E da je to imao fra Luka, ne bi se žalio biskupu u Zagreb, „nemamo vina ni za gutljaj, pošaljite lađom po Savi koje bure vina“, nego bi Turke i ranije istjerao.
Pucalo se cijeli dan, bez predaha, topovi su se užarili, a domaćin je pribavio dostatno baruta za sve koji žele pucati. Oni koji su to po regulama pucanja i izveli dobili su i diplomu Grgurevskog topnika.
Nisu onemoćali branitelji od Turaka ni kad je pala noć, istom žestinom se nastavljalo nazdravljati tom bijegu turskih vojnika, tako da je i njima skoro trebala pomoć biskupa s jednom bačvom vina.
