NIJEMCI MARKUS I PETER NA 400 KM DUGOM PUTU DOJAHALI I DO BUKA POKRAJ POŽEGE -
Ako ste ovih dana negdje u slavonskim poljima ili šumskim predjelima Požeštine susreli dvojicu jahača na konjima, sigurno ste se zapitali tko su, odakle dolaze i kuda idu. To je zanimalo i nas kada smo ih sreli i doznali tko su i koji im je cilj.
Radi se o zaljubljenicima, entuzijastima i pustolovima, Nijemcima Markusu Herminau i dr. Peteru Peka iz Kasesela pokraj Frankfurta koji su se na konjima zaputili na gotovo 400-kilometarski put iz Bocanjevaca kod Valpova do Plitvičkih jezera.
Oni su dovezli na prikolicama konje do Bocanjevaca, sela u kojem je Peter sa svojom suprugom kupio kuću. Peter i njegov posinak Markus imaju slična putovanja kako po Njemačkoj tako i drugim zemljama, Rumunjskoj, Poljskoj... Na red je došla i Hrvatska pa su dobro proučili trasu putovanja i odlučili 10-ak dana jašući upoznati ljepote Slavonije, Moslavine i Like kroz koje će šumskim i poljskim putevima stići do željenog cilja - Plitvičkih jezera.
-Prelazimo dnevno od 30 do 40 kilometara. Kako treba odmor nama tako i našim konjima. Odmor i smještaj pronalazimo kod dobrih ljudi, prvenstveno onih koji imaju životinje u štalama i hranu za njih pa tako i za naše konje. Na našem putovanju susrećemo dobre ljude i susretljive koji su uvijek spremni izići u susret i ponuditi nam smještaj. Evo vidite i ovdje smo u Buku naišli na veoma susretljivu obitelj Leist. Gospodin Zlatko, njegova supruga Katica i sin Ivan su nas ugostili i osjećamo se kao kod kuće. Nahranili su nam konje, a nama su ponudili večeru i doručak. Nisu nam htjeli ništa naplatiti - priča gospodin Peter dodajući kako je rijetko pronaći takvo gostoprimstvo koje su im pružili u obitelji Leist koji su im omogućili i ugodan smještaj za prespavati, istuširati se i obaviti osnovnu higijenu.
Budući da je bilo teško sporazumjeti se obitelji Leist s iznenadnim gostima za to se pobrinuo njihov prijatelj, također zaljubljenik u konje, poznati Bracika Horvat iz Požege koji je se svesrdno založio da se svi u potpunosti razumiju.
-Vidjeli smo dvojicu neznanaca kako na konjima jašu kroz selo. Prošli su nekoliko puta pokraj naše kuće i pitali smo se i mi svi tko su oni. Njima je netko rekao za našu obitelj i da gajimo tradiciju prema konjima i da je jedan naš sin zaljubljenik u konje. Duži niz godina imalo smo konje s kojima smo išli na razne proslave i smotre, posebno naš sin Stjepan. Zaustavili su se ispred naše kuće i nekako smo se uspjeli uz pomoć naše susjede s njima sporazumjeti i doznati što im treba. Bilo nam je teško s njima komunicirati dok nije stigao naš prijatelj Bracika - prepričava domaćin Zlatko Leist, a njegova supruga Katica dodaje kako joj ništa drugo nije bilo preostalo već da zasuče rukave i gostima priredi večeru dok su oni smještali i namirivali konje.
-Nije nam nikakav problem bio ugostiti ih, posebno kad smo vidjeli koliko su umorni. U našu se kuću uvijek zalazilo i nikad nitko nije ostao gladan niti žedan, pa tako niti oni. Primili smo ih da prenoće, počastili ih večerom i doručkom i poželjeli im sretan put. Razmijenili smo i kontakte pa tko zna danas sutra gdje ćemo se ponovno susresti - rekla je Katica Leist vrijedna domaćica koja se s njima šalila kad su pitali koliko će ih koštati smještaj, a ona im je odgovorila da joj moraju pomoći pomusti krave i rediti štalu.
Naspavani i odmorni kao i njihovi ljubimci zaputili su se iz Buka prema Požegi preko Požeške gore prema Novoj Gradiški i tako prema Moslavini i uz Unu i Savu prema Plitvičkim jezerima.
Ako netko susretne tu dvojicu entuzijasta neka ne bude tvrdog srca, neka ih ugoste i počaste barem čašom hladne vode.
